Koncert iz zlatnog doba Weather Reporta

Kombinacijom ideja, spajanjem različitih stilova i upijanjem kultura raznih naroda sastav Weather Report uspio je pronaći put iz sjene Milesa Davisa, začetnika fusiona. A u Davisovom bendu sve je i započelo. Saksofonist Wayne Shorter bio je član njegovog drugog velikog kvinteta, a ostao je s njim i početkom sljedećeg, fusion razdoblja.

Tijekom snimanja legendarnog Davisovog albuma “In a Silent Way” Shorter ponovo surađuje s klavijaturistom Joeom Zawinulom, kojeg je upoznao u sastavu Maynarda Fergusona, 10 godina ranije.

Zawinul je, kao što je sam tvrdio, prvi počeo svirati električni klavir, instrument koji je u kasnim šezdesetima izazvao veliki interes. Primjerice, Davis je, nakon što je slušao Zawinula u sastavu Cannonballa Adderleya (proslavio se krajem pedesetih svirajući u Davisovom kvintetu uz Johna Coltranea), doslovno natjerao svog tadašnjeg klavijaturista Herbiea Hancocka da zasvira električni klavir, što je on nakon mnogo rasprave i negodovanja i učinio, da bi se potom oduševio. U ranim sedamdesetima, nakon što su Shorter i Zawinul napustili Davisov sastav, dobivaju ideju za suradnju te uz pomoć basista Miroslava Vitousa osnivaju fusion bend Weather Report.

Do 1976. kada se održao koncert u Montreuxu, koji je prošle godine objavljen na DVD-u, postava benda se više puta promjenila. Tada su je uz Shortera i Zawinula sačinjavala još tri člana. Udaraljkaš Manolo Badrena i bubnjar Alex Acuna bendu su se pridružili neposredno prije tog koncerta, a bas-gitarist Jaco Pastorius je bio član još od snimanja albuma “Black Market”, tijekom kojeg je zamijenio Alphonsa Johnsona.

Pastorius je nekoliko godina ranije zavolio glazbu Weather Reporta te se žarko želio pridružiti bendu. Kada se po prvi put susreo sa Zawinulom, rekao mu je da prati njegovu karijeru još od vremena kad je svirao s Adderleyem te da mu želi odsvirati neke od svojih kompozicija, na što mu je ovaj odbrusio: “Oh, stvarno? A kako se zoveš?”. Jaco mu je mirno odgovorio: “Moje ime je John Francis Pastorius III. i ja sam najbolji basist na svijetu.”. Zawinul je ljutito zavikao: “Gubi se odavde!”.

Ipak, Pastorius mu je ostavio svoje demosnimke, koje su se Zawinulu kasnije svidjele, ali mu je odgovorio da je vrlo zadovoljan poslom koji Alphonso Johnson obavlja, no da će ostati u kontaktu. Nakon dvije godine javio mu je da je primljen u bend. Kroz neko vrijeme Pastorius postaje najvažniji član benda uz Shortera i Zawinula. Počeo je pisati skladbe te je na koncertima imao puno prostora za svoje soloizvedbe.

U bendu tad nastaje obiteljsko raspoloženje. Shorter i Zawinul su bili poput braće, a Pastorius i Zawinul izgradili su odnos oca i sina. Zato je atmosfera tijekom svirke bila opuštena, ali su i svađe na probama bile žešće i emotivnije.

Prije spomenuti koncert iz Montreuxa započinje Shorterovom sladbom “Elegant People” koja je, kao i “Cannon Ball“, “Black Market“, “Gibraltar” i “Barbary Coast“, objavljena, na izvrsnom albumu “Black Market”, snimljenom nekoliko mjeseci prije nastupa.

Bend izvodi i starije kompozicije: “Dr. Honoris Causa and Directions” s drugog albuma “I Sing the Body Electric“, zatim “Scarlet Woman” s “Mysterious Traveller”, te “Badia” s albuma “Tale Spinnin”.

Kao četvrtu stavku koncerta Pastorius izvodi svoju skladbu “Portrait of Tracy“, koja je izdana na njegovom samostalnom albumu “Jaco Pastorius”, objavljenom ranije iste godine, a pjesma je posvećena njegovoj tadašnjoj supruzi Tracy. Kroz tu solističku kompoziciju Pastorius potvrđuje status jednog od najinventivnijih i najvažnijih bas-gitarista u povijesti jazz-rock glazbe.

Pred kraj koncerta odsvirane su dvije improvizacije: duet Badrene i Acune, te Shortera i Zawinula. Kasnije su iz njih nastale neke od najpoznatijih pjesama benda. “Drum and Percussion Duet” postaje skladba “Rumba Mama”, a “Piano And Saxophone Duet” standard “Birdland”. Obje su objavljene na njihovom sljedećem, a ujedno i najpoznatijem albumu “Heavy Weather”.

Izvedbe svih skladbi tijekom koncerta prepune su improvizacija i neočekivanih promjena. Zanimljivo je što su članovi benda iz nedefinirane improvizacije uspjeli stvoriti dvije, kasnije uobličene, teme. Time dokazuju koliko su povezani i da se međusobno razumiju.

Dugogodišnji suradnici i prijatelji Shorther i Zawinul sviraju opušteno tijekom dueta ali i cijelog koncerta, dok novopridošli Badrena i Acuna sviraju agresivnije, ali i opreznije. Ta kombinacija uključujući i nepredvidljivog Pastoriusa rezultirala je odličnom svirkom, raznobojnim zvukovima i mračnom i konfuznom atmosferom, suprotnom od veselog ugođaja koji susrećemo na njihovim albumima.

DVD, koji donosi drugačiju atmosferu od one na albumima, vrijedno je pogledati zato što donosi koncert iz prijelomnog razdoblja benda, kad se uz promjenu postave mjenja i njihova glazba i nastaju hitovi grupe kao što su “Birdland” ili “Teen Town”.

Tada počinje takozvano zlatno doba Weather Reporta. Pastorius donosi nove ideje, a Badrena i Acuna zvuku benda pridružuju afričke i brazilske ritmove, što ga čini još egzotičnijim.