Kompilacija vrijedna višestrukog slušanja

Melissu Etheridge često su, zbog njezinog hrapavog vokala, nazivali ‘ženskim Rod Stewartom’, a mnogi su povlačili paralele i s besmrtnom Janis Joplin. Sedamnaest pjesama zastupljenih na ovoj kompilaciji, pokrilo je sve što se pokriti trebalo u proteklih sedamnaest godina njezinog kantautorskog djelovanja, jasno dajući do znanja zašto je postala miljenica AOR (album-oriented rock, odnosno adult-oriented rock) obožavatelja.

Njezin prvijenac “Melissa Etheridge” iz 1988. bio je jedan od najčudnijih debija 1980-tih: u eri dominacije sintetičkog popa pojavio se roots-rock album kantautorice koja je stvarala pod velikim utjecajem Bruce Springsteena (što ju duže slušate, u glavi vam se tvore nove riječi poput Springsteenizmi, s obzirom kako je većina njezinih pjesama tematike kao one The Bossa), a pjevala kao Janis Joplin.

S tog albuma ostali su standardi poput “Similar Features”, “Like The Way I Do” i “Bring Me Some Water” (jedina pjesma koju sam u posljednje vrijeme poželio poslušati još jednom prije nego preslušam cijeli album).

Svakim novim albumom krug obožavatelja se širio, nizali su se novi hitovi, a čak ni javno obzjanjivanje 1992. kako je ljubiteljica istog spola (pretpostavljate kako joj je partnerica bila k.d. Lang) nije uzdrmalo njezin status, čak naprotiv. Njezin idući album (“Yes I Am” iz 1993.) postao je dio mainstreama, ujedno i najprodavaniji joj album u karijeri.

Kronološki poredani hitovi jasno ocrtavaju uspjeh jedne velike kantautorice, no kako to obično uvijek biva, izuzeci su uvijek zanimljiviji od pravila. Album otvara obrada pjesme “Refugee” Toma Pettyja i njegovih Heartbreakersa, naći će se ovdje i dosad neobjavljivane “This Is Not Goodbye” i “I Run For Life“, kao i anti-ratna “Christmas In America“.

2004., baš po objavi albuma “Lucky”, Melissa je objavila kako boluje od raka (prilično ironična igra sudbine), a otprilike točno godinu dana nakon toga dogodio se možda najljepši trenutak njezine karijere: vjerujem kako još uvijek pamtite dodjelu Grammyja 2005. i kako se još uvijek vrlo dobro sjećate ćelave pjevačice koju ste zasigurno prokomentirali riječima kako izgleda poput Borg radilice, a koja je zajedno s Joss Stone rasturila “Piece Of My Heart” Janis Joplin.

Možda joj niste zapamtili ime, ali nipošto niste mogli ostati ravnodušni na njezinu interpretaciju. Eto, sad se možete prisjetiti njezinog imena i ne zaboraviti ga. “Piece Of My Heart” naći ćete i na ovoj kompilaciji, ali studijska verzija, premda fenomenalna, nije ni do koljena onoj uživo.