Kokosom u čelo

Sunce, plaža, ležaljka i hladno piće u ruci. Kremice za sunčanje, japanke, havajke, more ko’ pišalina. Preplanuli turisti u preznojenim skvičavim kroksicama, čikovi svuda okolo, škembe i topless bake na horizontu. Djeca vrište, slanci preskupi, WC-i smrde, a prodaju se i nehigijenske krafne bez fiskalnih računa. Ah, ljeto…

Kroz pletoru instrumenata Mad Caddiesi stvorili su nakon sedam godina studijskog mirovanja opuštenu i atmosferičnu ploču koja jednostavno odiše ljetom i dobrim vibracijama. Kao da su u mješalicu ubačeni reggae, ska, pop i tri lopate laganog punka – rezultat je crveno-žuti i nebesko-plavi cement – nikako sivi.Ovaj kalifornijski bend u prošlosti je radio žešće i brže albume te zapravo pripada davnoj punk generaciji (osnovani 1995.), no ono što ih danas konkretno veže za punk jedino je njihova izdavačka kuća.Uz standardne instrumente tu su trube, tromboni i klavijature, a može se tu čuti i bendžo, pa čak i orgulje. Vokal je taman dovoljno flegmatičan – ne zvuči patetično niti previše energično pa taman pristaje uz muziku.

Riječi su u drugom planu, no i dalje vrijedne pažnje. Pomalo razbacane po svuda, tematike se protežu od ljubavnih do osobnih, ali uglavnom pristupačnih i općenitih. Ponavljam, osim uz knjižicu s tekstovima u ruci, na njih nećete obraćati veliku pozornost samo slušajući CD. Tako ćete primjerice biti u feel good modu uz pjesmu “Little Town“, dok ona tekstualno i nije baš hepi.

Bez ikakvih većih zamjerki – “Dirty Rice” je arhetip ljetnog zvuka, bilo kada, bilo gdje. Rok trajanja – neograničen.