Kobajagi Bajaga

Posljednjih petnaestak godina Momčila Bajagića Bajagu (dijelom zasluženo) bije glas da mu je autorska forma u klimavom stanju.

Album iz 1997. “Od bižuterije do ćilibara” dočekan je s podvojenim
emocijama, ploča iz 2001. “Zmaj od noćaja” sasječena je u korijenu, a
“Šou počinje u ponoć” iz 2005. donekle popravlja dojam. Od 2005. naovamo
povremeno se javljao pjesmama koje su imale relativno solidan odjek u
radijskom i televizijskom eteru. Novi album “Daljina, dim i prašina” dolazi u paketu s Bajaginom knjigom poezije, odnosno, s knjigom poznatih pjesama izdanih na albumima tijekom njegove dugogodišnje karijere. “Daljina, dim i prašina” pošteno je napravljen neujednačen album: zvuči baš kao da ga je radio Bajaga, s pjesmama karakterističnog Bajaginog rukopisa, te produkcijom koja baš podsjeća na Bajaginu “Prodavnicu tajni”.Album je napravljen s gomilom dobrih namjera, no dobrim dijelom na autopilotu i s glavnim usmjerenjem da sve zvuči ne kristalno čisto, nego sterilno čisto. Blues, soul, jazz, folk zvuče neujednačeno, što je šteta jer je u prošlosti Bajaga bez problema mogao ‘šaltati’ iz žanra u žanr, gotovo pa koji god je htio. Ove pjesme formom i zanatski su tip-top, jedino što kod slušatelja ne stvaraju želju da ih čuje opet, iako imaju sve preduvjete za to.Istini za volju, “Daljina, dim i prašina” i “Stari put za Novi Sad” solidne su, refleksivne pjesme u kojima se Bajaga s dosta duha dotiče svoje mladosti, i koje nisu lišene emocija. Uvodna pjesma na albumu “Daljina, dim i prašina” evocira potpise dvojice Bajaginih mentora: jedan je Bora Đorđević, čiji je akustični folk-izričaj u više navrata inspirirao Bajagu (i pjevanje također), a drugi je Kornelije Kovač, koji je bio prvi Bajagin producent i koji je složio ljupki gudački aranžman za tu pjesmu.

“Stari put za Novi Sad” zabavan je Bajagin blues koji je Instruktorima dao priliku da ‘pikaju’ po gitarama, a singlovi “Ako treba da je kraj” i bonus “Bežiš od mene ljubavi” zaključuju listu uspješnih pjesama na ovom albumu. “Suza” je klišeiziran soul-rock, “Mala uska haljina” ne pretjerano upečatljiv gypsy-jazz, “Vreme” i “Od sumraka do svitanja” neupadljivi pop-rock brojevi, a zaključna, odulja i pomalo harimataharijevska “Još jednom” zanimljivija je po svojim trubačkim nego pjevačkim dionicama.

S obzirom da se svima dogodi da povremeno zakažu kao autori, teško je Bajagi išta zamjeriti. Majstori od pop-melodija kao što su Elton John i Paul McCartney također su godinama muku mučili sa stvaralačkim krizama i banalnošću, pa su opet pod ‘stare dane’ uspijevali snimiti nekoliko više nego dobrih ploča. Vjerujem da je Bajaga na dobrom putu da ostvari kreativnu renesansu svoje karijere, no da bi se to dogodilo morat će ući u studio s jačim pjesmama i znati odabrati i izoštriti fokus.