Kings of Leon dobili konkurenciju

    2352

    Dead Confederate

    Wrecking Ball

    Datum izdanja: 16.09.2008.

    Izdavač: Razor & Tie

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Heavy Petting
    2. The Rat
    3. Goner
    4. It Was A Rose
    5. Yer Circus
    6. All The Angels
    7. Start Me Laughing
    8. The News Underneath
    9. Flesh Colored Canvas
    10. Wrecking Ball

    Sve veća popularnost Kings of Leona mogla bi povući cijeli niz sličnih bendova k svjetskoj slavi. Mnogima su uzori ‘sinovi propovjednika Leona’, a jedan bend koji bih istaknuo, kao najveće potencijalne sljedbenike, bio bi Dead Confederate.

    Dečki su se osnovali prije nekoliko godina u Athensu (Georgia), gradu koji je u glazbenom smislu najpoznatiji kao ‘rodni grad’ R.E.M.-a. Na sebe su skrenuli pažnju prošlogodišnjim istoimenim EP-om “Dead Confederate” na kojem se istaknula pjesma “The Rat”, pjesma koja je ubrzo postala jedan od favorita indie publike.

    Većinu uzora, Dead Confederate dijeli s već spomenutim Kings of Leon i My Morning Jacket, a to su u prvom redu mnogi bendovi južnjačkog rocka, s time da je athenska petorka više zaglibila u psihodeliju Neila Younga, pa bih njega ipak izdvojio kao glavnu nit vodilju.

    Jedina pjesma koja se ponavlja na “Wrecking Ball” s najavnog EP-a je baš skladba “The Rat“, što je potpuno logično zbog njene nevjerojatne himnične snage, ali u nešto drugačijoj, izmijenjenoj verziji. Pomalo mračni ljubavni stihovi dodatno su obogaćeni vrlo tamnim i tužnim gitarskim rifovima, a često ponavljanje stiha ‘Bang bang’ daje sasvim novu dimenziju pjesmi, dimenziju zbog koje smatram da je ovo jedna od najjačih pjesama u 2008.

    Muziku podržava

    Kada se ima tako jaka i dominantna pjesma na albumu, vrlo često se zna dogoditi da je ostatak albuma kvalitetom ne može pratiti. U slučaju “Wrecking Balla”, istina je da se “The Rat” ističe, da ostale pjesme nemaju takvu snagu da razore uši svakog slušatelja, ali su i one vrlo unikatne, snažne i vrlo dobro isbalansirane. U tom pogledu su najviše ‘posudili’ Neila Younga u dočaravanju ratničko-psihodeličnih amtosfera, ne libeći se upotrijebiti minutažu pjesme u svoju korist (najduža traje preko 12 minuta).

    Već uvodna “Heavy Petting” pokazuje sav potencijal benda koji je neograničen, budući da su spojili Nirvanin bijes i razbarušenost početnih Kings of Leon u pjesmu kakvu se The Vines nadaju napraviti zadnja tri albuma, ali im to nikako ne polazi za rukom. Ubojite solaže povremeno podsjećaju na najbolje dane The Black Crowesa s tim da je moje mišljenje da oni nikada nisu bili toliko dobri.

    Goner” bi se najlakše mogao opisati kao My Morning Jacket koji je zagrebao u grunge na samo sebi svojstven način, “It Was A Rose” je stadionski baladni hibridni moment u kojem gitara ispliva u prvi plan sa svojim tugaljivim tonovima, s “Yer Circus” podsjećaju na predmilenijski Radiohead, “Start Me Laughing” ponovno podsjeća na Seattle početkom ’90-ih, dok je najduža “Flesh Colored Canvas” većinu svojeg vremena vrlo hipnotička i sjetna.

    Ono što su Dead Confederate ponudili na svom prvijencu je jedno vrlo zanimljivo štivo koje obrađuje različite rock odrednice na vrlo dobar način, da niti jedan od njih ne ostane zapostavljen. Najvećim dijelom album je prožet southern rockom, alt countryem i grungeom, pa bi se mnogi mogli zakačiti za “Wrecking Ball”.

    2008. je prošla u potpunoj afirmaciji Kings of Leon, te mi je vrlo drago zbog toga, pa se nadam da će sličan put doživjeti i Dead Confederate jer to s “Wrecking Ball” zaslužuju, možda ne odmah, ali ‘kako se po jutru dan poznaje’, tako vjerujem da ćemo čuti još mnogo lijepih stvari od ovog benda.

    Muziku podržava