Kingov rođendanski poklon

U rujnu prošle godine, veliki B.B. King navršio je 80 godina, a ove godine ulazi u peto desetljeće bavljenja glazbom. Za ovaj slavljenički ‘Happy Birthday’ album dueta s obradama klasičnih blues standarda, udružio se s blues, soul, rock i pop zvijezdama, te nam, umjesto torte, isporučio materijal koji dokazuje kako King još uvijek, premda načet dijabetesom i artritisom, zvuči svježe i vitalno.

Nije ovo prvi put da B.B. King snima album s duetima (sjetite se albuma “Blues Summit” iz 1993. i albuma “Deuces Wild” iz 1997.), no, za razliku od Carlosa Santane koji ne uspijeva pogoditi dobitnu kombinaciju sa “Supernaturala”, B.B. King ne griješi. Ne griješi u odabiru pjesama i, u pravilu, ne griješi u odabiru izvođača.

A izvođači koji su stali uz Kinga na ovom albumu su zaista pomno probrani i rijetko kojem se može pronaći zamjerka. Kingov prepoznatljiv bariton i karakteristična tehnika sviranja (vibrato solo) s ‘jecajućim’ zvucima njegove gitare razmahat će se u kolaboraciji s talentom velikih gostujućih zvijezda, dok će, istovremeno, ‘pokriti’ i ‘izvući’ one slabije talentirane.

Album otvara Van Morrison s pjesmom “Early In The Morning” i odmah u startu postavlja ljestvicu previsoko, tako da će Billy Gibbons (ZZ Top) ostaviti mlak dojam u inače izvrsnom blues klasiku “Tired Of Your Jive“, dok će još jedan Britanac starog kova – Roger Daltrey (The Who), u “Never Make Your Move Too Soon“, dokazati kako danas pjeva bolje nego ikad.

Jedni od najboljih svjetskih gitarista – Mark Knopfler (ex Dire Straits) i Eric Clapton – pridonijet će svojim prstima u “All Over Again” i “The Thrill Is Gone“, Kingovoj zaštitnoj pjesmi, gotovo nadmećući se s Kingovom “Lucille”.

Duet sa Sheryl Crow “Need Your Love So Bad” potvrdio je ovu sjajnu rockericu i kao uvjerljivu blues pjevačicu, dok bi se duet s Gloriom Estefan “There Must Be A Better World Somewhere” vrlo lako mogao nazvati najvećim razočarenjem albuma. Sedam minuta duga pjesma traje šest minuta duže nego što je potrebno za shvatiti kako blues nije onaj vid glazbe u kojem se Gloria Estefan može uspješno snaći.

Treba izdvojiti i mlade snage – Johna Mayera – koji se, premda očigledno uplašen i impresioniran Kingom, drhtavim glasom otpjevavši “Hummingbird“, uspješno nametnuo svojim ozbiljnim gitarističkim pristupom, no zašto ne spomenuti i blues veterana, Kingova starog prijatelja Bobby “Blue” Blanda koji naprosto briljira u “Funny How Time Slips Away“.

Mnogi blues čistunci (nazovimo ih tako) zamjeraju Kingu izlete u rock mainstream, no da ti izleti nisu postojali, mnogi blues izvođači nikad ne bi bili nanovo ‘otkriveni’. B.B. King najzaslužniji je za postojanje veza između različitih glazbenih žanrova, nevezano radi li se o bluesu, rocku, jazzu, soulu ili funku…

Dobro u cijeloj priči jest što King ne planira poći u glazbenu mirovinu jer, kako sam kaže: “Još sam u mladim danima naučio da moram nastupati i ljudima donositi glazbu, jer ako neću ja, tko će?”

Sretan rođendan B.B. i da ih bude još toliko…