Kieran Ryan predvodi povratak romantičnih hipija

Kantautor Kieran Ryan definitivno nije najpoznatiji australski umjetnik, no ako nastavi s produkcijom djela kakav je njegov nastupni solo album, to bi se lako moglo promijeniti.

Romantični tenor na tragu Sergia Endriga, akustična gitara, malo distorzije te ‘zida zvuka’, molske pjesme o ljubavi, nešto malo jeke, gorkoslatki prizvuk daju perfektnu ploču koja je, unatoč tome što je izdana prošle godine, tek započela svoj mučni i dugotrajni put ka široj prepoznatljivosti koju definitivno zaslužuje. Ryan se oslanja na zvuk izgubljene kalifornijske mladosti iz šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća.Kao i “Graceless Age” Johna Murrya, Ryanova ploča je primjer kako tugaljivo ispovjedno pikanje o samoći po klaviru i gitari može biti evokativno i dočaravati duboke emocije, naravno ako je ispunjeno vrhunskim autorskim streljivom.
A to nije nimalo upitno.

Uvodna “Out of Africa” je usporediva s “Alone Again Or” s briljantnog albuma grupe Love “Forever Changes”, a u ponajboljoj na albumu “Are You Conspirator” Ryan je našao ne samo sjajan singl, nego i fantastičnu međuigru kompleksnosti i pristupačnosti. “The Stage” plijeni pažnju svojim tmastim basovima, a epska osmominutna “Building A Snowman” počinje s podrhtavajućim klavijaturama i rijetko ranjivim muškim glasom, da bi, kako pjesma napreduje, svakim udarcem bubnja slušatelj doživljavao duhovnu katarzu.

Pjesma najveselijeg tempa zove se “Cannibal Club” (no krasno!) i ostavljena je pred kraj, kao kratko olakšanje prije još jednog teškog i uznemirujućeg epa, zaključne šestominutne, dramatične, sporogoreće “World Is Ending”.

Iako je promakao u mnogim godišnjim listama za 2013. godinu, svim se slušateljima preporuča da ne počine istu pogrešku kao neki glazbeni novinari (uključujući potpisnika ovih redaka) i da svakako obrate pažnju na ovog momka s Južne hemisfere.