Katy Perry: “One of the Synth-Girls”

Nakon velikog debakla u glazbenoj karijeri, Katy Perry se rebrendirala i ponudila zločku koja ne želi raditi po principima pop kulture pa ne čudi njen streloviti uspjeh s albumom “One of the Boys” kojeg je nosio odličan hit singl “I Kissed a Girl”. Što se dogodilo u glavi ove slatkice u ovih gotovo deset godina ne zna se, ali očito je da nešto ne štima.

Svaki autor vjerojatno želi sazrijeti i krenuti u nešto ozbiljnije vode. Kad gledamo što to znači u pop kulturi, jasno je da znači da će se pjevač(ica) okušati u elektronici nadodavajući hrpetinu beatova koji oduzimaju svu onu draž pop melodija s početka karijere. Nekima to uspije, nekima ne, ali već mi lagano ide na živce da nakon jednog do tri zabavna pop albuma uvijek vidim istu sliku. Robbie Williams je također to pokušao – i to samo jednom – “Rudebox” je pokazao koliko to nije za njega pa se nadam da će i još neke zvijezde krenuti njegovim putem. Posebno Katy Perry, jer ovo što danas radi nije vrijedno spomena.

“Witness” je njen četvrti album od rebrendiranja (peti ukupno) i slobodno mogu reći da je najdosadniji. Sve je zakamuflirano u niz monotonih synth balada u kojima malo tog ima smisla, odnosno malo tog donosi neki moment u kojem će vas natjerati da album poslušate ispočetka.

Znam, danas su mračnije synth retro fore vrlo moderne i mnogi se lako navuku na njih, ali u slučaju ovog albuma tu nema ništa što nismo već prije čuli od pjevačica, počevši od Madonne do Lady Gage, a u ovom trenutku će vjerojatno zanimljiviji album napraviti Taylor Swift koja neće u tolikoj mjeri usporiti priču (ako je vjerovati po najavnim singlovima). Bilo kako bilo, “Witness” je ‘fail’.

Prva pjesma na albumu koja odudara od standarda jest “Chained to the Rhythm”, koja je (kako i sam naslov kaže) ritmičnija, a ujedno zbog toga i najgora na albumu. Upravo se u njoj najviše osjeća koliko su joj ti umjetni zvukovi uništili svu melodičnost koju je imala – najritmičnija stvar zvuči blijedo i isprano, kao nešto što je Lady Gaga odbila snimiti na predzadnjem albumu (zadnji joj je bio super).

U jednom trenutku se činilo da je Katy Perry uletjela na teritorij kojim vlada P!nk i da bi njih dvije mogle godinama vladati pop/soft rock zvukom, ali Katy (ili možda bolje reći producentski tim oko nje) je imala druge planove. Time, kao i mnoge prije nje, Katy je izgubila dušu i postala je samo još jedna od pop pjevačica željna održavanja svoje ranije stečene slave. U današnje vrijeme to se s ovakvim zvukom najlakše može, ali postoji problem – nije bitan samo zvuk, već treba imati i dobre pjesme, a “Witness” to nema. “Witness” je album dosadnih i bezličnih synth pop pjesmuljaka koje je najlakše izbjegnuti ako se može.