Kari Rueslåtten: Dobra vila norveškoga folka

    299

    Kari Rueslåtten

    Silence Is The Only Sound

    Datum izdanja: 25.08.2017.

    Izdavač: Øra Fonogram

    Žanr: Folk

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Believer
    2. Chasing Rivers
    3. Spellbound
    4. Gone
    5. The Harbour
    6. As Evening Falls
    7. Saviour
    8. Music You Should Hear
    9. The Parting (Shine A Light)
    10. Silence IS The Only Sound

    The 3rd and the Mortal bio je jedan od prvih norveških metal bendova koji je imao ženu kao glavnu pjevačicu, i to je bila Kari Rueslåtten. Nakon raspada benda, Kari se posvetila solo karijeri i dosad izdala osam albuma, s aktualnim “Silence Is The Only Sound“. Osim solo karijere, Kari pjeva u The Sirens, bendu koji je osnovala s kolegicama Anneke van Giersbergen (The Gathering) i Liv Kristine (Theatre of Tragedy).

    Skandinavska folk, baš kao i metal scena posebna su priča, no put koji je Kari izabrala negdje je između ta dva svijeta. S obzirom na njen specifičan sopran koji je nemoguće ne primijetiti, ova glazbenica i dalje zvuči kao frontmanice metal bendova, no zvukom je otišla u smjeru tradicijskog norveškoga folka. No, ne samo folka kao glazbenog žanra, nego i norveškoga folklora sa svim mitovima, bajkama, vjerovanjima i običajima. Sve je to utkano u glazbu Kari Rueslåtten, od prvog albuma pa do “Silence Is The Only Sound”.

    Muziku podržava

    Distinktan vokal koji ima najjače je njezino oružje. Gotovo bajkovit ili vilinski, na aktualnom je albumu posve u prvom planu, dok su instrumenti tu tek da naglase bajkovitu atmosferu izdanja. Posebno je htjela naglasiti ruralno norveško nasljeđe te mitologiju i bajke kao okosnicu odgoja te ono što najviše pamti iz djetinjstva. Stoga ovaj album zvuči kao uspavanka ili uglazbljena bajka koja bi imala poslužiti vraćanju u neka davna vremena nevinosti i razigranosti mašte.

    Tišina kao jedini zvuk rezultat je toga vraćanja unatrag jer ono što ostaje nakon svih umjetnih zvukova kojima smo okruženi tišina je prirode i njezina razdorna snaga. Kari pjeva na način da evocira tišinu i spokoj, stanovitu melankoliju i romantičnu tamu koja treperi oko njezine glazbe.

    Album otvara lagana numera “Believer” kojom Kari nagovješta da će ovo biti ispovjedni album i sasvim autobiografski, kojem je matrica intimno iskustvo sazrijevanja i transformacije vlastite persone kroz vrijeme. Naglasak je, kako je već rečeno, na vokalu, dok su instrumenti sasvim minimalistički i zvuk je tu tek da isprati vokal. Sljedeća “Chasing Rivers” malo je iskričavija i više naginje alternativnom popu pa zvuči hitoidnije od ostalih koje su klasične folk numere skandinavskoga stila. Kao središnja os albuma, numera “The Harbour” pokazuje svu raskoš Kariine glazbe, no ujedno je i moment ogoljenosti u kojoj ispovjedni ton albuma dosiže svoj klimaks.

    “The Parting (Shine A Light)” najljepša je numera albuma koja zvuči kao uspavanka za odrasle, ali i budnica te oda životu u melankoličnom, ali ipak motivirajućemu ruhu. Završna, naslovna numera zaključuje priču albuma na najbolji mogući način.

    Ljepota skandinavskoga folka nenametljivost je i jednostavnost, kako tekstualna tako i zvukovna. Sasvim bez pretencioznosti, moraliziranja ili propovijedanja, ova glazba ne nameće poruku, nego je nudi onome tko želi slušati. Kari Rueslåtten zvuči kao vila skandinavskoga folka i ovaj album savršen je za odmaranje od svih nasilnih i zaglušujućih zvukova kojima smo okruženi – uspavanka za budne spavače.

     

    Muziku podržava
    Stisni