Kao podnošljiva romantična komedija

Prvo su se 2010. raspali, a onda su 2015. uskrsnuli.

I njihova kemija je dovoljno dobra da izdaju novi album i poberu nešto pažnje na ime stare slave. Grupa Simply Red na novom albumu ne mijenja kurs, osim što je dodano malo modernog zvukovlja da se vidi kako je to ipak napravljeno u 2015. Naravno, zlobnici će reći da su više kao neumrli, na ploči ima tragova života, ali potpunog ipak ne. Sa stilske strane ovo je retro-ploča koja se žestoko naslanja na opus legendarnog Ala Greena, što će sreći da pjevač i jedina konstanta kroza sve ove godine, Mick Hucknall, uza zavodljive ritmove jednako zavodljivo pjeva o raznim lijepim i tjelesno ugodnima stvarima. I to je sasvim u redu. Hucknall lijepo pjeva, svirka je odlična, pjesme su… ok.Sastavljene su u skladu sa svim pravilima zanata, dovoljno su dobre da ne iritiraju i nedovoljno su dobre da ih se lako ignorira.

Uvodna “Shine On” je poput sredovječne žene (ili muškarca) koji se pod svaku cijenu želi obući kao dvadesetogodišnjak(inja), a veći dio albuma je solidan ‘soundtrack’ kad želite gledati romantičnu sapunicu, ali vas živciraju dijalozi.

Najslabije se ignorira “The Old Man and The Beer” koja, uz delikatan klavirski rad donosi croonersku Hucknallovu vokalnu dionicu i zaziva na opetovano slušanje. Više nego dobar dojam ostavlja i zaključna “Each Day” koja pokazuje da je tijekom sastavljanja ovih pjesama Hucknallu ipak proradila emocija i da je čovjeku stalo što pjeva i kako pjeva.

Ostatak albuma donosi previše praznog hoda, očekivanja da se dogodi neki pamtljivi trenutak koji se kao u nekom romantičnom filmu dogodi kad se najmanje nadate: pri kraju ploče.