Kamen temeljac i kula od karata

Kroz šalu i zajebanciju, mnogi bendovi pokušavaju prikriti manjak svoje glazbene edukacije, pa raznim zafrkantskim dosjetkama pokušavaju kupiti publiku i pogoditi hit. Nekima uspije, mnogima ne.

ApsoLud je jedna dalmatinsko-zagrebačka kombinacija koja pokazuje da jug i sjever Hrvatske mogu surađivati do zajedničkog cilja, te da nije sve tako crno kako nam razni novinari pokušavaju predočiti putem raznih svađa u nogometnom svijetu, sinkronizacijama crtića, centralizaciji i sličnim temama koje razdvajaju dva toliko različita mentaliteta.Ipak, koliko se god osjeća jedinstvo unutar benda, tako prvijenac “Nebuloze” ipak nije savršen spoj ‘drugačijih ideja’ jer se vrlo često osjećaju isforsirane fore uz izjednačene glazbene pravce kojima vani već 30-ak godina sigurno plove Red Hot Chili Peppersi. Razlika između Peppersa i ApsoLuda je očita već iz naslova, jer naša četvorka više pokušava biti luda (valjda je zato i ‘L’ velikim slovom) nego uvjetno rečeno ozbiljan rock bend.

Žanrovska odrednica ApsoLuda šetnja je melodičnim pop-rockom s velikim utjecajem funka i hip-hopa gdje najviše nedostaju suvisli tekstovi da bi konačan rezultat bio vrlo zadovoljavajuć. Ovako, dečki ispucavaju ponegdje vrlo simpatične, ponegdje užasno iritantne rime, pa mnogima neće sjesti ApsoLud kao bend što je velika šteta jer se bend uopće ne čini loš.

Da je većina pjesama približena uvodnoj “Kamen“, možda bismo pričali o velikom kandidatu za vrhove godišnjih top ljestvica jer upravo ona pokazuje što bend može i zna. Gostovanje Ivana Dečaka pjesmi je donijelo i pravi komercijalni štih kojeg se moralo bolje iskoristiti na ostatku albuma, a ovako će spoj Peppersa i Limp Bizkita iz najboljih dana (ako su takvi dani uopće postojali) ostati prazan metak u moru ćoraka.

Kako odmičemo albumom, tako dobivamo pjesme koje balansiraju sličnim temama, ali na skroz neozbiljan način, pa glazbeno ApsoLud poprilično deru bendovi poput Dosh Lee i Mandrila, dok su im Sexymotherfuckersi tekstualno nedostižni… Barem zasad, posebno što se tiče hitoidnog dijela jer niti jedna pjesma s “Nebuloza” koliko god nebulozna bila, neće dostići rang hita “Ajme meni nije mi dobro”.

Zasad, ApsoLud ispada samo potencijalan bend koji još nema izraženu glazbenu viziju kojim smjerom krenuti. Manjak prave ideje zamijenili su nizom fora koje su im u tom trenutku pale na pamet što možda može ispasti dobro i simpatično tijekom prvog preslušavanja albuma, ali postaje (pre)naporno svakim sljedećim.

Spoj Vatre, Mandrila i Dosh Leea kojeg su pokazali u uvodnoj skladbi bio bi najlogičniji put uspjeha za ApsoLud, naravno ako oni to žele. U suprotnom, ako će im i dalje biti zajebancija u prvom planu, onda bi mogli eventualno doživjeti još pokoji album poput “Nebuloza” prije nego shvate da nemaju više za koga svirati.

Čest slučaj kod mnogih debija u nas je da dođu ili prerano ili prekasno, a kod “Nebuloza” sumnjam da bismo čuli nešto drugačije da se album kuhao još koji mjesec (čitaj godinu). Dečki su ispali točno onakvi kakvi su i htjeli biti, ‘apsoludno’ ludi, pa tko popuši, popuši…