Kamen se opet okreće

    3608

    Mlinski kamen

    Atomski blues

    Datum izdanja: 21.09.2009.

    Izdavač: Spona / Aquarius Records

    Žanr: Blues, Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Ne pričaj mi više
    2. Ulicama stvarnosti
    3. Bijeg
    4. Ne želim prespavati
    5. Ukradeni snovi
    6. Sreća
    7. Baby
    8. Lokomotiva
    9. Iluzija
    10. Ne sjećam se

    Kada je prije desetak godina objavljena vijest da gitarist Zoran Čalić napušta sastav Majke kako bi počeo surađivati s grupom Mlinski kamen, to mi je zazvučalo otprilike kao da Luka Modrić napušta Tottenham kako bi se priključio Kamen Ingradu.

    Iako se očekivalo da će se dogoditi nešto što će katapultirati Kamen u
    prvu hrvatsku rock ligu, iako je njihov tadašnji singl “Da li griješiš”
    imao određenu zastupljenost u medijima, cijela priča s Mlinskim kamenom
    je vremenom zamrla. Kao i Kamen Ingrad.

    U međuvremenu, dogodila se recesija, tako da od prethodnih pet članova grupa broji samo tri, a novi projekt “Atomski blues” zvuči za – četiri. U nepunih 40 minuta možemo doživjeti mnogo inspirirane svirke koja interpretira vrlo solidno komponirane pjesme koje su redom uronjene u začarani kvadrat blues – američki punk – Motörhead – Majke.

    Stilska čistoća je ovdje prednost, dakle unatoč vrlo sličnim pjesmama nemamo dojam da smo to već negdje čuli, što će reći da Mlinski kamen zvuči prepoznatljivo ali ne i monotono. Vinkovački pjevač i gitarist Daniel Brdar je pravovjerni rocker s dugogodišnjim stažem (svirao je s legendarnim punkerom, Satanom Panonskim, preminulim 1992. godine) kojem ne pada na pamet da krene svirati duet s, na primjer, Kićom Slabincem ‘jer se od nečeg mora živjeti’.

    Muziku podržava

    Brdar i ritam sekcija (Domagoj Bajtal i Ivica Gregl) na ovoj ploči ostavljaju dojam da žive za glazbu koju sviraju, a ako bude sreće, i od glazbe koju sviraju. Stari drugar Zoran Čalić iz Majki gostuje u pjesmi “Lokomotiva“.

    Najslabija točka ovog albuma jest pjevanje. Brdar ima vrlo potentan glas kojeg bi mogao bolje iskoristiti, u smjeru da bude ekspresivniji. Iako i sam priznaje da je prvo gitarist i autor pa onda pjevač, krajnji će slušatelj velik dio svoga dojma bazirati na tome sviđa li mu se glas pjevača tog benda ili ne i kako koristi najjači instrument na svijetu.

    Svih deset pjesama krasi Brdarovo režanje (pardon, pjevanje), a najuspjelije su “Ne želim prespavati” i završna “Ne sjećam se“.

    Singl “Ulicama stvarnosti” podcrtan je neumornim basovima i bubnjevima te konstantnim promjenama tempa i gitarama koje cijepaju zrak na dušik i kisik. Nadajmo se da taj singl najavljuje veći komercijalni uspjeh za kvalitetan album koji unatoč pravovjernom rock prangijanju zvuči pristupačno i mogao bi povećati krug poštovatelja Mlinskog kamena.

    Muziku podržava