Kako uspješno spojiti naizgled nespojivo

Novo ime na alternativnoj sceni su Algiers – bend iz Atlante koji su upravo izdali debitantski album nazvan jednostavno “Algiers”.

Prije izdavanja albuma, bend je odradio turneju s Interpolom, dovoljno da se zaintrigiramo što nam to donose Algiers.A riječ je o zaista zanimljivom zvuku, mješavini gospela i post-punka, što je nešto potpuno novo i originalno. Nismo dosad svjedočili miksanju ta dva žanra, a u ovom slučaju to se pokazalo kao obećavajući eksperiment. Osim toga, tu su i tonovi bluesa, elektronike i jazz elemenata. No, u prvom je planu vokal Franklina Jamesa Fishera, pravi bariton s ogromnim mogućnostima i rasponom. To je prvo za što se zakačite kod ovog benda jer je malo neobično da post-punk matrica iznosi takav blueserski i jazz vokal. Pjesme su ispjevane stvarno impresivno i lako se navući na takvu izvedbu, no “Black Eunuch” je ta koja će postati hit.Distorzirani aranžmani, pametan tekst i snažan vokal – ova stvar ima sve. Ovdje su gitare jako izražajne, tu su post-punk riffovi umotani u gospel ruho. Taj novi zvuk koji Algiers stvaraju najmoćniji je u ovoj stvari.

“Blood” i “But She Was Not Flying” su sljedeća dva kandidata za hit – obje imaju tu gospel i jazz podlogu koja je jako inteligentno osmišljena i već na prvo slušanje privlačna.

Na većini su pjesama tekstovi prilično angažirani i sa snažnom referencom na društvenu problematiku, ali i na glazbenu industriju. Nema tu sladunjavih balada i patetike – oštro, britko i s izraženim senzibilitetom za pisanje.

Ironija i autoironija se može osjetiti u “Irony. Utility. Pretext“, malo laganijoj stvari koja najviše priziva Interpol, no to je jedina takova na albumu. Algiers ima s Interpolom malo sličnosti, jedina je ta da oba benda inzistiraju na post-punku, no kod Algiersa je to samo jedna strana medalje jer su šaroliki utjecaji tu prisutni. Teško je naći bend koji ima sličnosti s ovim jer su zaista napravili nešto što se rijetko susreće na glazbenoj sceni.

“In Parallax” je možda najeksperimentalnija stvar na albumu u kojoj je taj miks doveden do krajnosti, ali bez pretjerivanja, nego potpuno smisleno i efektno. “Untitled” zatvara album s jednakim zvukom s kojim je i počeo i tako stvara smislenu cjelinu, potpuno zaokruženo i s poantom.

Algiers su možda najveće otkriće ove godine. Malo je bendova koji tako uspješno mogu eksperimentirati s raznim žanrovima i ne izgubiti se u tome, nego donijeti nešto svježe i originalno što se ne može tako često čuti. Post-punk i gospel izgleda kao neobičan spoj, no u ovom slučaju zaista funkcionira. Sve je tu pametno posloženo tako da gotovo i nema slabih strana. Možemo reći uspješan početak za jedan novi bend i kvalitetno debitantsko ostvarenje.