Kako predivan, kako prosječan album

Kada netko permanentno izbacuje kvalitetne stvari, onda s uzbuđenjem očekujete nove albume.

Tako stvar stoji s indie folk rockerima The Decemberists. Dečki i jedna djevojka iz Portlanda su od prvog EP-a “5 Songs” do albuma “The King is Dead” konstantno prisutni na sceni te pokazuju kako se mogu stvarati albumi s neiscrpnom energijom i voljom za stvaranjem dobre glazbe.U siječnju je izašao dugoočekivani, sedmi album paradoksalnog naziva “What A Terrible World, What A Beautiful World“. Naslov albuma je referenca na govor Baracka Obame na nesreću koja je zadesila školu Sandy Hook u kojoj je poginulo 26 ljudi. Naziv je nastao iz stava i promišljanja Colina Meloya o tom nesretnom događaju.No album nije nimalo paradoksalan, nego je jednostavan i na tragu onoga što su dosad stvarali.Colin Meloy zaista zna što radi i što piše pa na ovom albumu imamo raznolik repertoar angažiranih pjesama, što je krasilo i prijašnje albume. Ali, na ovom se malo više poigrao pa tako naslovi sugeriraju lagani odmak od zadnjeg “The King is Dead”. I dalje se radi o folku s primjesama countrya, americane i baroque-popa, ali može se reći da su manje vidljivi uzori (na albumu “The King is Dead” radilo se o R.E.M.-u).

Tekstovi su plod zrelog i autentičnog rukopisa koji samosvjesno pristupa svom pisanju. To vidimo već u uvodnoj “The Singer Addresses His Audience” koja kaže: “Would We Change, We Had to Change Some…“. I zaista se radi o promjeni – bend je pomalo zašao u pop vode i to je glavni prigovor albumu. Ovaj album najviše naginje pop zvuku od svih albuma The Decemberistsa.

“Cavarly Captain” i “Philomena” najviše podsjećaju na ranije stvari benda, dok je najveći hit albuma svakako “Make You Better” – prekrasna balada o nesretnoj ljubavi, čestom toposu Colina Meloya. Stihovi su zaista impresivni – “But we’re not so starry-eyed anymore, like the perfect paramour you were in your letters, And won’t it all just come around and make you, Let it all unbreak you to the day you met her, And it’d make you better, Did it make you better… “i ova će pjesma svakako ostati zabilježena kao jedna od najboljih koju je band napravio.

Album krasi i “The Wrong Year“: “The spirit’s willin’, the flesh is getting bored“, u kojoj je vidljiva biblijska referenca. Od ostalih jačih stvari možemo izdvojiti “Philomenu” i “Lake Song”, koje su klasične The Decemberists stvari.

“Till the Water is All Long Gone” je laganija i pomalo sjetna pjesma, ljubavna himna kakve smo mogli čuti na “The Hazards of Love”, dok je “Better Not Wake the Baby” zarazna folk poskočica koja pomalo iskače iz okvira koji čini osnovu albuma, kao i “Anti-Summersong” koja se lako mogla naći na “The King is Dead”.

Album zatvara “A Beginning Song”, još jedna laganija stvar s jednostavnim i upečatljivim tekstom.

“What a Terrible World, What a Beautiful World” svakako nije najbolji album The Decemberistsa, ipak je daleko od onog što su napravili s “Picaresque” i “Cataways and Cutouts”, ali je dobar uvod za one koji još nisu upoznati sa stvaralaštvom benda. Albumu se, svakako, može prigovoriti naklanjanje mainstreamu, ali ipak ostaje vjeran starom zvuku. U tome leži paradoks ovog albuma.

Ipak, red stvari koje podsjećaju na ranije radove, red stvari koje su bliže indie popu, na ovom albumu čine skladnu cjelinu s kojom The Decemberistsi drže jedno od vodećih mjesta na indie folk sceni.