Kako napraviti album s četiri riječi – party, Hrvatska, rakija i pivo?

Kada je započinjala era turbo-folka u nas koja traje i dan-danas, jedan moj prijatelj je shvatio da svaka ‘dobra pjesma’ mora imati 6 ‘ključnih’ riječi. Ne sjećam se točno svih koje su to bile, ali preslušavajući album “Muzika za party” Ivana Hrvatske sjetio sam se te anegdote, budući da je upravo ovaj album iskoristio ‘prokušanu’, samo dodatno okrnjenu formulu, s četiri riječi, a to su party, Hrvatska, rakija i pivo.

Pomalo je smiješno vidjeti novu pošast koja nas je zahvatila u vidu Ivana Hrvatske, došao je niotkud (ok, nije niotkud nego s ‘dalekog zapada’) da bi nam na ‘broken’ hrvatskom prodavao foru turbo-trasha (riječ turbo upotrijebljena je zbog toga što ljudi uvijek vole ‘superiorne’ riječi tipa turbo, super, mega…).

Da je Ivan Hrvatska Hrvat iz Hrvatske svi bi ga ismijavali i zasigurno svrstavali među luzere glazbene scene, a ovako, doživio je nevjerojatnu medijsku eksploziju koju je znao iskoristiti s nizom (koliko sam uspio vidjeti po reakcijama fanova i novinara) urnebesnih koncerata gdje je party u prvom redu.

Što se tiče samog albuma “Muzika za party”, feeling dobre i zabavne glazbe se osjeća od početka do kraja vrlo kratkog albuma od svega tridesetak minuta. Prepun je plesnih ritmova s iznimno glupim tekstovima kojima se i najbolje dočaravaju alkoholizirani vikendi koje provodi sam autor već neko vrijeme.

U hrvatskim okvirima, glazbu Ivana Hrvatske bi se najlakše moglo usporediti s Lollobrigidom, kao plesni trash, s time da se ipak podosta razlikuju. U prvom redu, Ivan se ne libi ubaciti tradicionalne folk-elemente pa u nekim pjesmama zvuči kao da je ispao s Melodija Istre i Kvarnera, često koristi jednostavne sintisajzer melodije kao da svira u nekom lošem bendu za svadbe, pojedini sampleovi bi se mogli usporediti s ‘uspješnicama’ Colonije i Karme…

Postavlja se logično pitanje, kako sav taj šund može biti dobar i zanimljiv? Baš zbog svega toga navedenog!

Ivan je totalno neopterećen hrvatskim trendovima, vjerojatno je pokupio stare ploče svojih roditelja koje je modernizirao i shvatio da ima materijal koji bi mogao uspjeti. Fešta je započela u Americi i Kanadi gdje su mnogi Hrvati uživali čuti ‘nešto domaće’ i mit je započeo. Baš ta neopterećenost s hrvatskim problemima daje mu snagu partijanja cijele godine pa se nadam da će time povući i cijelu naciju da se više okrenu svijetlim temama, a ne samo crnilu koje nas okružuje.

“Hrvatska rakija” je prva pjesma s albuma i nju bi lako mogla Hrvatska turistička zajednica uzeti kao službenu himnu za promociju ljepota Hrvatske, budući da se u njoj reklamiraju najvažnije stvari hrvatskog turizma, počevši od Zagreba kao metropole do elitnih turističkih lokacija kao što su Dubrovnik i Brač uz tradicionalne hrvatske specijalitete kao što su rakija, pivo, sunce, more, plaža…

Kako album kreće, tako se i nastavlja, u “Party in Croatia” jasno poručuje da je Hrvatska jako sklona feštanju i poziva sve da se dođu uvjeriti u to, “Hvala hvala” zvuči kao američki pijani Elio Pisak u 5 ujutro s iznimno zabavnim tekstom kao što su stihovi “Hvala hvala hvala što si dala i dala i dala good time to me“, dok je potom najhitoidnija “Party All Year” koja je više multi-kulti, spajajući razne blagdane i praznike različitih naroda samo da se partija tijekom cijele godine.

“Toči toči toči” je još jedna ‘MIK-ovksa’ pjesma, “Hrvatski rocker” je furanje na Divlje jagode, “Crazy Party” je navijačka dance-pjesma za party s mnoštvom ‘ole-ole-ole’ dijelova, “First I Make Love to You, Then I Make Love to Christmas” je ljubavno-blagdanska laganica, dok je kraj albuma ponovno ubrzan, do najvećih brzina koje može postići jedan alkoholizirani party.

Već tijekom prvog preslušavanja jasno mi je bilo da ću teško moći ocijeniti ovaj album budući da je van svih ‘normalnih’ gabarita. Kada bih ocjenjivao sam umjetnički dio, odnosno inovativnost, album vrlo vjerojatno ne bi dobio prolaznu ocjenu, ali uzimajući u obzir sav šarm i energiju koja je postignuta na “Muzika za party”, ne može se poreći uspješnost albuma da zabavi svakog slušatelja, pa čak i onog tko se na prvu grozi spomenutih asocijacija (počevši od Colonije do Elia Piska).

Miješanje engleskog i ‘broken’ hrvatskog, Ivanu je donijelo posebnu melodioznost te je stihove izdiglo na višu zabavljačku razinu, jer su sami po sebi podosta nesmisleni. Time je ponovno dobio nešto u ukupnoj ocjeni jer je teško ne odoljeti blesavoćama poput “Vozimo do more, na najjače motore“, a poznato je da smo narod koji voli tako nešto (najbolji primjer “Co to maš”).

I dok se mnogi trude po raznim sajmovima promovirati naš turizam (za što im svaka čast budući da smo uspjeli odlično prebroditi kriznu 2009. po tom pogledu dok su drugi u ogromnim minusima), neke stvari se jednostavno dogode spontano i slučajno što Ivan Hrvatska dokazuje već godinama. Iako ne dobiva plaću za to, nema bolje promocije od glazbe, makar ona zvučala i ovako neozbiljno, ali dok se spominje ‘veliki party u Hrvatskoj’, svi će doći provjeriti da vide je li stvarno tako, a tada je na nama da dokažemo da smo za ‘party all year’.