Kad umiljato postane naporno

Mlada Britanka Dido napokon je objavila svoj dugoočekivani drugi album “Life For Rent“. Album ne donosi nikakve drastične promjene naspram njenog mega popularnog prvijenca “No Angel” iz 1999. kojim je poharala sve glazbene ljestvice, a posebno se to odnosi na hitove “Thank You” i “Here With Me”.

Iako ju proslavio i izbacio u zvjezdanu orbitu Eminem s pjesmom “Stan”, sumnjam da Dido ne bi i sama postigla zavidan uspjeh. Njezin umiljat, topao, melankoličan i pitki glas odmah je ušao u uho svima, uz finu pop-dance štihu glazbu uspjeh je jednostavno bio zagarantirano.

Novim album Dido je samo nastavila harati glazbenim ljestvicama, skinuvši usput pokoji rekord, u prvom tjednu “Life For Rent” je prodan u 350.000 primjeraka, što je najviša prvotjedna prodaja nekog albuma u posljednjih šest godina u Velikoj Britaniji.

Iako album ne donosi ništa senzacionalno ili nešto osvježavajuće na glazbenoj sceni, Dido i dalje osvaja. Njezin umiljati glas, iz kojeg ne izlazi obeshrabrujući tonalitet, je očito osvojio ogromno masu.

Istina, ako je slušate tu i tamo zaista vas osvoji, ali preslušavati album iznova, postaje dosadno i ubitačno, i pozitivna energija kojom sija Dido u svojim stihovima postaje naporna.

Na prvo slušanje “Life For Rent” će vas oduševiti, ali nakon podrobnijeg slušanja će vas uspavati, jednostavno ćete zaboraviti da ga slušate.

Izvrsni prvi singl s albuma “White Flag” je u rangu njenih hitova s prvijenca, od ostalih treba izdvojiti ‘dancerske’ “Stoned” i “Sand In My Shoes” na kojima se posebno osjete prsti njenog brata Rolla, inače člana Faithlessa, te optimistične i pjesme pune vjere u bolje sutra, “Life For Rent” i “See The Sun“.

Iako Dido i dalje šarmira svojim umiljatim glasom, “Life For Rent” će nakon prvog vala oduševljenja, postati još jedan album u nizu, s nekoliko dragih vam pjesama, kojeg ćete brzo zaboraviti.