Kad Life of Agony pronađe samog sebe

    108

    Life of Agony

    A Place Where There's No More Pain

    Datum izdanja: 28.04.2017.

    Izdavač: Napalm Records

    Žanr: Alternative, Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Meet My Maker
    2. Right This Wrong
    3. A Place Where There’s No More Pain
    4. Dead Speak Kindly
    5. A New Low
    6. World Gone Mad
    7. Bag of Bones
    8. Walking Catastrophe
    9. Song for the Abused
    10. Little Spots of You

    Nema puno bendova koji su toliko utjecaja imali na mlađe bendove, a koji su toliko malo naplatili tu svoju dalekovidnost tamo duboko u ’90-im godinama.

    Albumi koji su Life of Agony stavljali u svakojake žanrove doveli su do praga onoga što će im kasnije saopćiti vokal Keith Caputo.

    Na pragu nostalgije i mišljenja da zaslužuju više 2003. napravili su prvi reunion i pod kapom velikog Epic Recordsa izbacili “Broken Valley”. Valjda čudno i turbulentno vrijeme dovelo je do faze u kojoj je Keith i službeno priznao svoju transformaciju. Mina Caputo, kako sama kaže, je žena jednostavno rođena bez maternice.

    Muziku podržava

    Sal je u toj fazi namirisao nova razilaženja i složio A Pale Horse Named Death, a 2012. pomalo grubo i pokopao Life of Agony zauvijek “Nećemo više svirati! Imamo svoje probleme i ne možemo skupa napisati pjesmu. Keith hoće nastaviti svoj život i svoj životni stil. Life of Agony ne svira, ne kreira i sumnjam da je išta moguće u budućnosti…”

    No, ‘zauvijek’ se pretvorilo u samo dvije godine u kojima su se svi pomirili s novonastalom situacijom i shvatili da još uvijek imaju sposobnost napraviti dobar album. I “A Place Where There’s No More Pain” je upravo to – okej album. Vjerojatno je “Meet My Maker” i “Right This Wrong” nešto što zvuči kao logičan Life of Agony za 2017. godinu.

    Minu jesu malo prekrili svakojakim efektima, ali generalno je to vokal kakvog hoćemo i znamo u ovom bendu. “Dead Speak Kindly” je totalni Alice In Chains, pa možda čak i spomenuti depresivni bend bubnjara, a “World Gone Mad” je pokušaj da se napravi dinamičnija stvar kao što je svojevremeno bila legendarna “Weeds”.

    Zbilja je prošlo dosta vremena od kada je LOA bio relevantan na sceni, a bome i od kada sam se posebno veselio i uzbuđivao radi njihove (ne)aktivnosti. Ovo je album koji, na žalost, neće biti puno više od oživljavanja karijere i umjetničkog ispuhivanja. Daleko od toga da je ovo loša skupina pjesama, jer se čini da još imaju onu iskru potrebnu da povedu dobar riff, ili dobar ritam, ili dobar refren.

    Jednostavno, u njihovom opusu ovo će biti album koji je obilježio njihov drugi povratak. Može li to biti dovoljno da izdrži test vremena? Pored “Through and Through” – teško. No, albumi su im međusobno podosta različiti i svaki je na neki način predstavljao taj period njihovih života i karijere. Uz taj kriterij – svaka čast i na ovome! Pa makar i bio samo teaser. Ili, više vjerojatno – podsjetnik.

    Muziku podržava
    Stisni