Kad je rock bio mlad

    4277

    Heavy Trash

    Midnight Soul Serenade

    Datum izdanja: 12.10.2009.

    Izdavač: Bronzerat Records

    Žanr: Garage Rock, Rockabilly

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Gee, I Really Love You
    2. Good Man
    3. Bumble Bee
    4. The Pill
    5. Pimento
    6. (Sometimes You Got to Be) Gentle
    7. Isolation
    8. Bedevilment
    9. Sweet Little Bird
    10. That’s What Your Love Gets
    11. In My Heart

    Midnight Soul Serenade” je treći album grupe Heavy Trash koju vode Jon Spencer i Matt Verta-Ray. Njihov vatreni nastup uživo je nedavno imale prilike provjeriti zagrebačka publika.

    Premda se ne može reći da Heavy Trash pokušavaju po nekakvom udžbeniku rekonstruirati ijedan stari glazbeni pravac, njihov zvuk nepogrešivo priziva američku pop glazbu ’50-ih i ranih ’60-ih. R’n’b, r’n’r, rockabilly, surf, doo wop – sve ćete to u manjoj ili većoj mjeri naći na “Midnight Soul Serenade”.

    Album otvara “Gee, I Really Love You” koji zvuči kao da se blistavi Spectorov ‘wall of sound’ pokušalo kreirati u skučenoj garaži. Rezultat je slasni komad r’n’b-a (r’n’b iz Motown ere, ne ovaj današnji).

    Ostatak albuma se kreće malo znojnijim i močvarnijim teritorijem. Vokali zavijaju, klavijature cvile, gitare zveče, dok su ritmovi primitivni i efektni, gdje jednaku ulogu kao i svirka imaju i pauze između nje. Doza efekata iz SF i western filmova B-produkcije zaokružuje cijeli retro osjećaj.

    Muziku podržava

    The Pill” je recitacija pomalo u stilu naracija kakve na svojim albumima znaju imati Lou Reed ili Tom Waits, koja bi mogla poslužiti kao scenarij za scenu iz nekog filma na pola puta između Quentina Tarantina i Davida Lyncha. Heavy Trash bi se dobro uklopili i na soundtrack za neki Lynchev film – bliski su i temi iz “Twin Peaksa” i glazbi Lynchevog ljubimca Chrisa Isaaka.

    The Cramps su jedan svoj album nazvali “Date With Elvis”, a “Bedevilment” s elvisovskim vokalima i kampom a la The Cramps zvuči kao dijete začeto na tom spoju.

    Za razliku od ranijih bendova Jona Spencera, koji su također istraživali povijest i esenciju rocka, Heavy Trash ne seciraju i ne razgrađuju neki stil na elementarne dijelove. Pjesme nisu fragmentirane, već su zaokružene i čak vrlo ljepljive u većini slučajeva. Aranžmani su vrlo zanimljivi: cijelo vrijeme je tu taj garažni osjećaj, no pjesme su svejedno slojevite i bogate detaljima, kao da su sa minimumom opreme i sredstava pokušali biti što maštovitiji.

    Heavy Trash podsjećaju kakav je bio originalni rock’n’roll prije britanske invazije: pomalo blesav i naivan, no oslobađajuće seksualan i u prvom redu neodoljivo zabavan.

    Muziku podržava