Kad je Mando Diao na odmoru zabavlja vas Caligola

Već smo se mogli zapitati što rade dečki iz Mando Diao jer posljednji album blijedi, sve ga se teže sjetiti, nakon njega dolaze mnoge pomalo bespotrebne kompilacije, a kad ono, evo benda Caligola.

Caligola je sačinjena od glavnog dvojca Mando Diao, Gustafa Noréna i Björna Dixgarda, te producenata njihovog posljednjeg vrlo uspješnog albuma “Give Me Fire”, braće Salazar iz švedske hip-hop grupe The Latin Kings s povremenim dodatkom glazbenih gostiju.Glazbeno gledajući, Caligola se poprilično udaljila od Mando Diao iako se osjeća i velika sličnost zbog vokalne harmonije glavnih aktera albuma koje smo toliko dobro upoznali na albumima matičnog benda. Ipak, dok Mando Diao sigurno korača pop rock zvukom, Caligola je više lišena stereotipa žanrovskih odrednica.Okvirno možemo reći da je Caligola neo soul bend kojem nije problem iskoračiti u funk, rock, disco, hip-hop ili pop vode, sve u želji da se glazbena slika što više zaokruži. Očito je da je kemija između članova benda i više nego dobra jer su na albumu “Back to Earth” ispucali mnogo dobre glazbe.

Pjesme su podosta različite što možemo i iščitati kroz naslove poput “My Sister Rising” koja nalikuje ranom disco killeru, “Down By The Riverside” zvuči kao Mando Diao s jačom produkcijom braće Salazar ka hip-hopu, “Forgive Forget” je pravi neo-soul biser, “Morning Light” odiše pop šarmom, dok je “Sting of Battle” prvi singl koji najavljuje cijeli projekt.

Album malo usporavaju različite minijature između pojedinih pjesama, a i pred kraj albuma dolazi nekoliko slabijih, da ne kažem dosadnih, brojeva, pa album ipak nije toliko dobar koliko bi se s njegovim startom moglo pretpostaviti.

Šteta da se kemija uvodnih pjesama nije uspjela zadržati nešto duži period jer bi tada “Back to Earth” mogao konkurirati za najviše ocjene. Ovako ispada da album sa spomenutim pjesmama ima potencijalne hit singlove, dok je ostatak materijala najlakše zaboraviti u što kraćem roku. Ponavljam, šteta, jer ovo je mogao biti jako dobar album.