Feist
Metals
Datum izdanja: 04.10.2011.
Izdavač: V2 / Universal Music
Žanr: Indie Pop, Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Zamislimo na trenutak da imate neku svoju zvijezdu koju čuvate u svojoj najgornjoj ladici, jer je rijedak primjerak u tom svekolikom konzumerizmu koji vlada, a onda je jedan dan nađe Apple i iskoristi njenu pjesmu u reklami za Ipod Nano.
Nedugo zatim čujete njenu drugu pjesmu, u ni manje ni više nego u domaćoj reklami za vodu, pa se sve to nastavi u nekoj seriji koju pratite, itd. Vjerujem da bi vas ta njena sveprisutnost mogla malo zabrinuti. Zabrinula bi vas kad biste čuli da sprema novi album i da biste imali to neko intuicijsko povjerenje, ipak biste malkice strahovali od tog albuma, jer što ako su joj svjetla arena pomračila um. Ali zato kad bi vam već na prvo slušanje raspršila sumnje bili biste sretni.
“How Come You Never Go There“, ujedno i prvi singl s albuma, jasan je odabir jer sadrži sve što Feist predstavlja: iskrenu jednostavnost, privlačnost i ostajanje na samoj granici svog stila uz dobro zapakiranu zaraznu melodiju na koju je lako zakačiti se. Formula koju je već iskušala u gore spomenutim hitovima i uspjela.
“The Circle Married the Line” lijepa je pjesama koja napokon malo više i otkriva njen glas, a samim tim i bolje naznačuje stihove u kojima Feist postaje sve vičnija. Ali ta jasnoća na prvu je opet ono nešto što vas može na tren zbilja udaljiti od nje jer od nje ste naučeni dobivati teže porcije. No onda se dogodi sljedeća pjesama koja ti ispuni očekivanja kao recimo “Undiscovered First“. To je pjesma bogatijeg aranžmana s više sudjelujućih instrumenta i glasova, samim tim i nekako optimističnija, ali opet manje od pjesme “Graveyard” koja na kraju ispada “najveselija”. O kako čudesno, o kako Feist!
A onda se uhvatite kako dalje pokušavate samo razaznati stihove jer vas silno zanima što to progovara iza sve te silne sjete koju osjećate slušajući je, a rezultat je od prilike kao kad hoćete dešifrirati zvuk školjke koju ste stavili na uho. Stalno vam bježi bit, ali svejedno je osjećaj dobar. Zatim u nekom trenutku kad glazba stane shvatite da ste bili zavedeni na sat vremena, a stigli ste u tom zanosu pomisliti svašta i uživati pritom.
Feist je ovim albumom opet uspjela suptilno zavesti svojom jednostavnošću i iskrenošću kojom joj obiluje glas, stihovima koji su divni, a pjesme točno onakve kako ih je već netko iz svijeta glazbe opisao: “blue, but not blues”. I da, zato mislim da je Feist i njen novi album “Metals” vrlo dobra glazbena podloga za vaš ovojesenji, a i svakojesenji film koji sami sebi režirate, bilo da je kadar u kom trčite ili stojite, svejedno će pasati lutanju u vašoj glavi.
Tekst: Maja Biloglav