Kad groove akustično eksperimentira

    1167

    Ektomorf

    The Acoustic

    Datum izdanja: 17.02.2012.

    Izdavač: AFM Records / Trolik

    Žanr: Acoustic, Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. I Know Them
    2. I’m In Hate
    3. Be Free
    4. Redemption
    5. Simple Man
    6. To Smoulder
    7. Folsom Prison Blues
    8. Again
    9. Through Your Eyes
    10. Fate
    11. Stigmatized
    12. Who Can I Trust

    Na zanimljiv se potez odlučila mađarska groove metal skupina Ektomorf.

    Naime, Soulflyeva ‘europska braća po soundu’, koja generalno gledajući
    snima neusporedivo bolje albume od Maxa i ekipe, napravila je akustični
    album koji se sastoji od po pet obrada vlastitih pjesama i noviteta
    posebno snimljenih za ovaj album, plus cover verzije pjesama “Simple
    Man” (Lynyrd Skynyrd) i “Folsom Prison Blues” (Johnny Cash).

    Zvuči sve ovo poprilično zanimljivo, s time da je album otprilike podijeljen na način da je prvi dio nešto žešći, agresivniji i glasniji, koliko mu je to omogućeno, dok je druga polovica umjerenija s još posebnijim naglaskom na ambijent, akustičnost i mirnoću. Odnosno, u prvih je nekoliko pjesama vokal glasniji, čak na momente grublji i osorniji, bas i bubanj su izraženiji, manje je gitara, a ujednačeniji je instrumentalni omjer u preostalim naslovima, gdje se osjeća više emocija, umjerenija atmosfera, čak i neke različitosti.

    Poput očekivanog country-blues toucha u spomenutoj pjesmi “Folsom Prison Blues” ili romskog melosa na početku i na kraju jedne od ranije komponiranih pjesama “Who Can I Trust“. “Simple Man” zvuči sasvim fino i sumnjam da će bilo koji fan Lynyrd Skynrda zamjeriti na izvedbi. Od novih pjesama “Fate” i “Again” zvuče nekako najtoplije i malko posebnije od ostalih, a “To Smoulder” bi neki manji upućeni sljedbenici grungea lako mogli uzeti ‘pod svoje’.

    Muziku podržava

    Tko zna, možda ćemo u nekom budućem vremenu na nekom budućem albumu pet novih pjesama čuti u žešćim, groove/thrash varijantama i možda će toliko dobro u tim verzijama zvučati kao neke snimljene za ranije albume u obrnutoj situaciji.

    U konačnici, ovaj ‘unplugged’ zvuči poprilično dobro i da je objavljen prije dva desetljeća ili malo manje, kada je tako nešto bilo u modi, sigurno bi postigao značajniji uspjeh nego sada. No za pretpostaviti je da je ovo najpoznatijem mađarskom metal bendu bio tek eksperiment. Ako jest, uspio im je, iako, predložili bismo da se ipak posvete izvornoj varijanti svog glazbenog umijeća. Ovo je sasvim dobro, no ono je mnogo bolje.

    Muziku podržava