Jurica Leikauff: Samopouzdanje čini čuda

    2321

    Jurica Leikauff

    Rush

    Datum izdanja: 23.11.2016.

    Izdavač: Croatia Records

    Žanr: Fusion Jazz

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Fusie Q
    2. Rush
    3. Get Used 2 It
    4. The Duck
    5. Hank’s Thing
    6. Mister P
    7. Požega Stroke
    8. Moa Mia
    9. Blues 4 Betty

    Jurica Leikauff jedna je od zvijezda među muzičkim insajderima, toliko da mu je čak i šef u Prljavom kazalištu Jasenko Houra priznao da je riječ o instrumentalistu svjetske klase.

    Leikauffovo sviranje se osjeti, njegov delikatan i profinjen rukopis na tipkama se čuje, a na albumu “Rush” se pokazuje kao solidan kompozitor koji se telepatski razumije sa svojim kolegama muzičarima koji imaju isti renome kao i Leikauff. Na albumu se svira pristupačni, melodični smooth-fusion-funk-jazz, koji rijetko zapada u zamku besciljnog pimplanja, i koji je fino upakiran komad muzike odsviran srcem i prstima. Ipak, ono što će slušatelj prvo primijetiti je kako je ovo djelo dobro odsvirano i kako je njegov glavni autor zapravo dosta stidljiv što se tiče pokazivanja vlastitog umijeća soliranja. Leikauffove solaže jesu i nisu u prvom planu, nije da ih nema, no ni u jednom momentu na albumu se ne javlja osjećaj “kog nas vraga maltertira onaj mali na klavijaturama”.

    Muziku podržava

    “Get Used 2 It” osim instrumentalnih pasaža donosi i interesantne vokalne harmonijske linije, bez riječi, dok je “Požega Stroke” zahuktala, efektnim riffom na klavijaturama pogonjena, posveta Leikauffovom rodnom gradu. Ekipa se sasvim dobro zabavlja, a i slušatelju će biti odmah jasno i zašto – dečki vole svirati to što sviraju. Od devet brojeva, najviše u oči i uši upada pastoralna “Hank’s Thing” s nježnim dionicama flaute koju svira Arsen Ereš. Uvodna “Fusie Q” je možda najpredvidljivija. Strukture instrumentala su relativno konvencionalne i pitke, što je za nekog tko nije još isprofiliran autor i očekivano.

    Iako je grupa Chui po pitanju fusion-jazza još uvijek broj 1 u Hrvatskoj, Jurica Leikauff se ovim albumom ozbiljno kandidira da bi i on mogao štošta reći po ovom pitanju. Osjeća se da većinu vremena svira muziku u kojoj nije autor, no s ovim albumom bi mogao steći samopouzdanje u svoje kompozitorske kapacitete, a kao što znamo, samopouzdanje čini čuda.

    Muziku podržava