Još smo živi

Gotovo nevjerojatno zvuči činjenica da su The House Of Love objavili svoj novi studijski album. Zašto je to toliko čudno? Bend je punih jedanaest godina bio klinički mrtav, pa izdavanje novoga rada izgleda skroz nestvarno. Inače, radi se o rock sastavu, kojega pamte starije generacije.

Dolaze iz Londona, gdje su osnovani 1986. godine. Kao i bezbroj drugih rock grupa tog vremena, i na The House Of Love su veliki utjecaj ostavili The Smiths, odnosno njihova glazba.

Kada sam čuo da je izdan novi album ove grupe, moram priznati da sam bio ugodno iznenađen, jer se sjećam onih vremena kada je ovaj kvartet (u početku djelovanja bio je kvintet) nastupao i stvarao. Najpoznatija i najbolja stvar, bila im je i ostala “Shine On”, skinuta s prvog snimljenog albuma “The House Of Love” iz 1988. godine, također ponovno snimljena dvije godine poslije za potrebe drugog studijskog rada. Stvar je to koja je u svoje vrijeme bila jako popularna, video spot se stalno pustao, a i danas se može čuti na radio stanicama.

Upravo objavljeni “Days Run Away“, peti je rad ovoga sastava. Zanimljiva je priča kako je on nastao. Naime, osnivač, pjevač i gitarist Guy Chadwick, sreo se sa svojim nekadašnjim članovima iz benda u jednom studiju sa ciljem da snime koju novu stvar, i vide kako to izgleda. Snimljeni materijal im se toliko dopao, da su odmah bez razmišljanja odlučili snimiti cijeli album, i to s originalnim, nekadašnjim producentom Peteom Collierom.

Dakle “Days Run Away” je snimljen onako skroz iz gušta, čisto sumnjam da mu je zadatak ostaviti što bolji tržišni rezultat, nego je zamišljen kao poklon svim starim simpatizerima i obožavateljima, uz poruku da jako duga stanka, ne znači nužno i kraj.

S “Days Run Away” dobivate deset novih pjesama. Chadwick je imao više nego dovoljno vremena napuniti baterije i pripremiti nove stvari. Prvo što pada na pamet slušajući ovaj album je činjenica da su ove stvari blaže nego nekada prije, kako su ih oni običavali raditi. Nekadašnji gitaristički rock sastav, danas na trenutke dosta vuče na pop izričaj. I Chadwickov glas zvuči umorno i staro, kao da je pauza bila dvostruko duža, no ne smatrajte to lošim stranama.

Što se pjesama tiče, iz grupe onih podjednakih kvaliteta, vrijedilo bi izdvojiti naslovnu “Days Run Away“, “Gotta Be That Way” i “Already Gone” kao one koje će se možda zadržati duže u vašim ušima. No smatram da kvaliteta pjesama nije ono po čemu će se ovaj album pamtiti (pogotovo u krugovima njihovih štovatelja), već po povratku na scenu nakon dugog niza godina izbivanja od očiju javnosti.