Još mračniji i još čvršći

Nakon izlaska prvog albuma “Keep On Your Mean Side” teško je bilo za povjerovati da će The Kills moći zvučati još mračnije i opasnije. No, nekako su uspjeli. “No Wow” je klasična zbirka od jedanaest priča o nesretnoj ljubavi opjevana čvrstim vokalom i umotana u sirov zvuk gitare.

Alisson Mosshart (vokal, gitara) odrasla je na Floridi odakle se zbog , kako sama kaže, mržnje prema suncu i toplini preselila u London gdje je 2000. godine s Jamie Hinceom (bubnjevi, vokal, gitara) oformila duo The Kills.

Prvi album izdali se tek tri godine nakon osnivanja, 2003. Za taj album Jamie kaže da je jedina stvar koju je on ikad napravio, a koja je ispala točno onako kako je i namjeravao. Ono što karakterizira album “No Wow“, a moglo bi se odnositi i na njihov debi album, jest surov, gol i jednostavan zvuk u kojem ne možete prepoznati razliku između, seksualnog uzbuđenja, mržnje i očaja.

U odnosu na prvijenac, “No Wow” je nešto kraći album no više usredotočen sa vrlo malo pjesama uz koje biste željeli i mogli zaplesati. Naglašeni prizvuk garage rocka osobito dolazi do izražaja u snažnim riffovima pjesama kao što su “Mureder Mile“, “Love Is A Deserter” ili pak u “The Good Ones“, prvom singlu s ovog albuma.

“No Wow” je pjesma koja otvara istoimeni album s fascinantnim ritmom i snagom koja do kraja pjesme sve više jača i kulminira djelu u kojem Alisson ponavlja: “There ain’t no wow now” dok gitara svojim snažnim zvukom podupire njezino razočarenje.

Na albumu se nalazi tek nekoliko pjesama koje bismo mogli okarakterizirati kao lagane pjesme. Kao takve izdvajam “Rodeo Town“, jednu od najljupkijih i najodlučnijih balada koju je bend napisao i “Ticket Man“, stvar koja svojim hipnotičnim i dubokoumnim tonom zaključuje album.

“No Wow” jedna je eksplozivna rock bomba uz koju se nećete moći ne osjećati opako svih 40 minuta trajanja ovog albuma, pa i dulje.