Još jednom indie Coldplay za Amere

Stadionska rock melankolija na indie način došla je do svog sedmog dijela “Codes and Keys“. Zbog čega Death Cab for Cutie ima toliko uspjeha, ostaje veliko pitanje.

U Americi ima cijeli niz vrlo zanimljivih indie rock bendova, a Death Cab for Cutie jedan je od najvećih. Iskreno, nije mi pretjerano jasno zbog čega je to tako jer zvuče kao blijeda kopija Coldplaya i inih plačljivaca s Otoka, ali očito ima nešto u njima zbog čega ih prvenstveno Ameri puše u tolikoj mjeri.

Njihov prošli album zauzeo je vrh američke ljestvice albuma kao prvi i jedan od vrlo rijetkih indie rock albuma kojima je to uspjelo. Time su se zapisali u glazbenu povijest, ali uspjeh ipak nisu uspjeli ponoviti s ovim novim izdanjem. Taj fenomen indie albuma na vrhu Billboarda i danas zna biti česta rasprava kako im to uspijeva, ali s manjim ukupnim tiražama je to lakše ako imaš veliku bazu fanova koji nestrpljivo iščekuju tvoja nova izdanja.Sedmi album “Codes and Keys” ne odmiče se previše od svojih prethodnika, već sigurno korača teritorijem kojeg su odavno osvojili, nizom mirnijih i mid-tempo indie rock skladba u kojima je atmosferičnost i melodičnost u prvom planu s izraženijim klavirskim dionicama od gitarskih. Klavirom i orkestracijama bend je dobio na širini pjesama, ali u nekim pjesmama osjeća se da nedostaje živosti i energije da bi se one izdigle na neki viši nivo.

Anemičnost se ponajviše osjeća u pjesmama poput “Unobstructed Views” koja svojom dužinom i vrlo sanjivom melodijom uspavljuje slušatelja (zato nemojte slušati Death Cab for Cutie tijekom vožnje u kasnim noćnim satima), ali takve glazbene ‘akrobacije’ smo već i ranije upoznali u rukopisu Benja Gibbarda.

Među zanimljivije momente koji se previše ne odmiču od svojih prethodnika ubrajaju se najavni singl “You Are a Tourist” i “Some Boys“, dok primjerice “Portable Television” iznenađuje svojom vedrinom i raskošnim zaigranim aranžmanom, pa je prava šteta što nema više takvih stvari.

Često se zna dogoditi da ukus Amera i Europljana nije jednak, da neki američki bend ne mora nužno biti popularan i na starom kontinentu i obratno, a Death Cab for Cutie jedan su od najboljih primjera za to.

Od svojih početaka naovamo, bend je malo po malo rastao da bi sada doživio komercijalnu kulminaciju. Za daljnje razvijanje trebaju osvojiti i ostatak svijeta jer u protivnom im ne gine silazna putanja, budući da će i Amerima dosaditi slične pjesme unedogled.

“Codes and Keys” podosta je izbalansiran solidnim pjesmama koje su stvarno samo solidne, nema tu ničeg zbog čega bi netko ‘rezao žile’, ali nisu niti preloše. U ovom slučaju mi je lakše reći solidno, nego prosječno, ali kada se objektivno pogleda, ovo jest prosječan Death Cab for Cutie album, pa tko voli, nek’ izvoli.