Još jedna pobjeda metala nad našom diskografijom

    4670

    Cold Snap

    Empty Promises

    Datum izdanja: 15.04.2008.

    Izdavač: Dancing Bear

    Žanr: Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. We Are (Intro)
    2. The Structure of Moshpit
    3. Sleep With Rage
    4. Lost Temptation
    5. Take and Hide
    6. Insurrection
    7. Dying Day
    8. Worthless
    9. Mea Culpa
    10. Filthy Lies
    11. Bury the Hatchet
    12. Alone
    13. Nikada

    Nedavno preminuli Dražen Vrdoljak prvi je na ovim prostorima koji se borio za proboj strane glazbe na naše tržište. Mp3 playeri krcati su glazbom iz svih dijelova svijeta, ali u ova modernija vremena, pronašli smo još jedan razlog za borbu – izdavanje domaćeg albuma koji neće biti Magazin, Dražen Žanko ili bilo što vrijedno naših radijskih festivala. Rock je doživio svoje zlatno doba, a metalci su čekali svoje… Ako je i bilo ikakvog interesa, engleski vokali otjerali su sve izdavače.

    Ipak, zahvaljujući entuzijastima i vječitim optimistima, uspjelo se! Metal album na engleskom jeziku izdan u Hrvatskoj? Da, istina je… Nakon Fathera i Good Day To Die na red su došli varaždinski Cold Snap, a kroz neko vrijeme naslijedit će ih ih Popeye iz Pule.

    Dečki s područja Ivanca i Varaždina godinama su stvarali svoj zvuk iz hard-corea i nu-metala, a danas u rukama drže svoj prvi album “Empty Promises“. Riječ je o 13 stvari, a sudeći po tome da su vjerojatno nastajale od početka njihove karijere, normalno je da se dogodi da povremeno zazvuče i izlizano i odsvirano. Ali u svakom slučaju, Cold Snap imaju muda, snagu, žestinu i svoju poruku.

    Stupajući riffovi, dva urlajuća vokala (jedan me jako podsjeća na lika iz benda Thumb) protkana žestokim repanjem i penjućim bridge dijelovima logični su u ovakvoj glazbi, pa već gitarističko skvičanje na “The Structure of Moshpit” podsjeća na Korn i njihove uvrnute početke. “Sleep with Rage” i “Take and Hide” odlikuju se tišim kiticama i razvezanim glasnim rifom na refernu, i povremenim dijelovima iz Sepulturine radionice.

    Muziku podržava

    Njihov spot za stvar “Insurrection” već se davno zavrtio, a stvar je skupila sve što se od Cold Snapa može očekivati. Slipknotova kaotičnost i žestina spojena sa svim dobro poznatim elementima nu-metala.

    Dying Day” i “Filthy Lies” možda su najuobičajeniji primjeri glazbe koju slijede, a samim time imaju i najviše dijelova koje smo čuli pred dosta godina od vodećih bendova scene. Kaotični režeći neartikulirani vokali i nu-metal podloga nekad ispadaju iz današnjeg vremena, ali Cold Snap ih uvjerljivo rade i imaju smisla.

    Posebno se to ondosi na depresivnu i sporiju “Worthless“, ili “Bury the Hatchet” na kojoj su sve iznenadili ubacivši tamburicu (ali i malo pokvarili vokalima na zadnjem refrenu). Cijeli album može se opisati pojedinim stvarima, a jedino iskakanje iz tračnica su početak i kraj albuma.

    Zadnja “Nikada” je jedina hrvatska stvar, inače tiha, skoro šaptajuća, sve dok se pred kraj ne pojavi glasni dio popraćen odličnim zbornim pjevanjem (isto kao i na početnoj “We Are“).

    Sličnost s modernim (možda više i ne tako modernim) metal bendovima, njihovim dubokim rifovima i sterilnim zvukom bubnjeva dovela ih je do situacije da će morati opravdavati reputaciju jednog od najžešćih ‘konkretno’ izdanih domaćih bendova.

    Cold Snap su za to sposobni, ali definitivno će u budućnosti svemu trebati unijeti nešto svježine. Do onda, puno sreće i neka ponosno mašu zastavom nu-metala.

    Muziku podržava