Cold Snap
Empty Promises
Datum izdanja: 15.04.2008.
Izdavač: Dancing Bear
Žanr: Metal
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Nedavno preminuli Dražen Vrdoljak prvi je na ovim prostorima koji se borio za proboj strane glazbe na naše tržište. Mp3 playeri krcati su glazbom iz svih dijelova svijeta, ali u ova modernija vremena, pronašli smo još jedan razlog za borbu – izdavanje domaćeg albuma koji neće biti Magazin, Dražen Žanko ili bilo što vrijedno naših radijskih festivala. Rock je doživio svoje zlatno doba, a metalci su čekali svoje… Ako je i bilo ikakvog interesa, engleski vokali otjerali su sve izdavače.
Ipak, zahvaljujući entuzijastima i vječitim optimistima, uspjelo se! Metal album na engleskom jeziku izdan u Hrvatskoj? Da, istina je… Nakon Fathera i Good Day To Die na red su došli varaždinski Cold Snap, a kroz neko vrijeme naslijedit će ih ih Popeye iz Pule.
Dečki s područja Ivanca i Varaždina godinama su stvarali svoj zvuk iz hard-corea i nu-metala, a danas u rukama drže svoj prvi album “Empty Promises“. Riječ je o 13 stvari, a sudeći po tome da su vjerojatno nastajale od početka njihove karijere, normalno je da se dogodi da povremeno zazvuče i izlizano i odsvirano. Ali u svakom slučaju, Cold Snap imaju muda, snagu, žestinu i svoju poruku.
Stupajući riffovi, dva urlajuća vokala (jedan me jako podsjeća na lika iz benda Thumb) protkana žestokim repanjem i penjućim bridge dijelovima logični su u ovakvoj glazbi, pa već gitarističko skvičanje na “The Structure of Moshpit” podsjeća na Korn i njihove uvrnute početke. “Sleep with Rage” i “Take and Hide” odlikuju se tišim kiticama i razvezanim glasnim rifom na refernu, i povremenim dijelovima iz Sepulturine radionice.
Njihov spot za stvar “Insurrection” već se davno zavrtio, a stvar je skupila sve što se od Cold Snapa može očekivati. Slipknotova kaotičnost i žestina spojena sa svim dobro poznatim elementima nu-metala.
“Dying Day” i “Filthy Lies” možda su najuobičajeniji primjeri glazbe koju slijede, a samim time imaju i najviše dijelova koje smo čuli pred dosta godina od vodećih bendova scene. Kaotični režeći neartikulirani vokali i nu-metal podloga nekad ispadaju iz današnjeg vremena, ali Cold Snap ih uvjerljivo rade i imaju smisla.
Posebno se to ondosi na depresivnu i sporiju “Worthless“, ili “Bury the Hatchet” na kojoj su sve iznenadili ubacivši tamburicu (ali i malo pokvarili vokalima na zadnjem refrenu). Cijeli album može se opisati pojedinim stvarima, a jedino iskakanje iz tračnica su početak i kraj albuma.
Zadnja “Nikada” je jedina hrvatska stvar, inače tiha, skoro šaptajuća, sve dok se pred kraj ne pojavi glasni dio popraćen odličnim zbornim pjevanjem (isto kao i na početnoj “We Are“).
Sličnost s modernim (možda više i ne tako modernim) metal bendovima, njihovim dubokim rifovima i sterilnim zvukom bubnjeva dovela ih je do situacije da će morati opravdavati reputaciju jednog od najžešćih ‘konkretno’ izdanih domaćih bendova.
Cold Snap su za to sposobni, ali definitivno će u budućnosti svemu trebati unijeti nešto svježine. Do onda, puno sreće i neka ponosno mašu zastavom nu-metala.