Još jedan opaki dan u Zagrebu… s Targetom

    5266

    Target

    Još jedan dan u Zagrebu...

    Datum izdanja: 15.12.2009.

    Izdavač: Menart

    Žanr: Hip-hop

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. ZG FM intro
    2. Budući funk
    3. Kroz metropolu
    4. Drogiranje kroz prozor
    5. Formula
    6. Am.akcioni
    7. Sjećaš li se 041 pt.1
    8. Furam obleku
    9. Jela feat. Popay
    10. Kak to feat. Mirza
    11. Kad si tu feat. Struka & Jura Blaze
    12. Jebeni dan
    13. Moj rap
    14. Ne’ko to mora napraviti
    15. Da li znaš feat. Bizzo Brigante
    16. Probaj me feat. Samantha
    17. Sjećaš li se 041 pt.2 feat. Remi
    18. 10000Kaj
    19. Stavi ovo na roštilj feat. General Woo
    20. Moj grad feat. Suicidal, BRC & Faruk

    Nenad Šimun (Target) i Srđan Ćuk (General Woo) koji su nekad nastupali kao Tram 11 bili su pioniri zagrebačke hip-hop škole. Na tadašnju su scenu donijeli nešto novo i očajnički traženo. Trebalo je opisati surovost zagrebačkih ulica i napetu atmosferu tog vremena.

    Nakon razilaženja s Generalom Wooom 2003., Šimun aka dečko iz Vrapča
    odlučio je snimiti svoj samostalni album jednostavnog imena “THE
    ALBUM”. Tada se okrenuo nekim veselijim temama, premda su se među
    pjesmama našle i aktualne gradske sociološke društvene priče.

    No taj album nije sadržavao istu kvalitetu, jer priče o nasilništvu, ludosti, fizičkim obračunima s neistomišljenicima više nisu držale vodu, ako kod nas ikada i jesu. Takve teme prihvaćenije su u glazbi stranih repera, ako ostanemo u domeni 50 Centa i sličnih. Uvijek mislimo da se takve stvari događaju daleko od nas, a ne shvaćamo da smo i sami, istina manjim dijelom, dio svakodnevnice pune melodrama, nasilja i ne baš najmoralnijeg načina življenja. Upravo u tome vidim razlog zašto se publika u takvim temama ne pronalazi i misli da se s njima ne mogu poistovjetiti.

    Novi, drugi studijski album Targeta, “Još jedan dan u Zagrebu…” najavio je singl “Kroz metropolu“. Album donosi 20 pjesama prožetih zagrebačkom tematikom a cijeli album odiše pravim hip-hop zvukom i pokušava vratiti zagrebački rap u vrijeme El Bahatija, Tram11…

    Muziku podržava

    Šimun je čekao i čekao da bi izašao s pjesmama koje nešto zapravo i vrijede što je u obrnutom slučaju masu puta kriva procjena izvođača te on zbog pritiska i želje publike za novim materijalom objavljuje nekvalitetne i mlake albume.

    Target je i ovog puta ostao vjeran sebi i svojim zaraznim komičnim rimama. Od producenata tu su neka nova imena koja su ‘stasala’ u međuvremenu: DJ Makro Polo, Shot (Elemental), NMC, DJ Cromatic, a ima i zanimljivih gostovanja: Remi (Elemental), Mirza (XL), Bizzo Brigante (Bolesna braća), General Woo, DSP All star & Kristijan Beluhan…

    Uradak počinje s izjavom: “Propucavanje, čovječe” i biranjem radio-stanica. Nakon što nijedna ne ponudi hip-hop, reperi zaključuju da će si pustiti CD, ne otići tući nekoga ili opljačkati obližnju banku, te da je ta monotonija postala dio svakodnevnice u Zagrebu.

    Target se uvijek, možda i prejako, isticao svojom dubokom bojom glasa čija se izražajnost već i u razgovornom stilu doživljava preafektirano i neprirodno. No tko se na njega naviknuo, neće mu obraćati pozornost, a kome neće pasati, neće se ni truditi dalje slušati album.

    Svidjele su mi se dobro izabrane matrice za “Budući funk“, već spomenuti singl “Kroz metropolu”, “Formula” i “Drogiranje kroz prozor” te oba dijela “Sjećaš se 041” (uz Remi u drugom dijelu). Dinamične funk dionice mogu se čuti i u “Furam obleku” koji predstavlja samo vrh stare škole hip-hopa.

    Koncentracija pada na forsiranju pjesme “Kad si tu” da bi se ritam ponovno ulovio recitiranjem Ice Cubeove “It Was a Good Day” u stvari pod nazivom “Jebeni dan“.

    Neizbježno ‘preseravanje’ i veličanje svog lika i dijela vraća se u obliku opuštene “Ne’ko to mora napravit” (koja je štamparskom greškom na unutrašnjem coveru albuma zamijenjena s “Moj rep”). Djevojkama odaje počast u “Probaj me” i “Jela“, “Kak to” i “Kad si tu” dok u “Da li znaš” ugošćuje Bolesnog brata Bizzu.

    Album zaokružuje izvrsnom uličnom “10000Kaj“, “Stavi ovo na roštilj” i posveti guštanju s ekipom i samom sebi na “Moj grad“.

    Jasno je da Targeta od svega najviše nervira marginaliziranje njegovog lika na hip-hop sceni i jedan dio publike koji njegov stil karakterizira kao još jedan kvartovski. On pokušava preko epiteta ‘zagrebački’ univerzalizirati predmet interesa i svog repanja jer se svaki kvart, svaki grad, svugdje u svijetu dotiče s problemom lokalpatriotizma i problema koje nosi takav stav te njegovo shvaćanje kao malograđanštinu.

    Nažalost, čini mi se da ta ista malograđanština kojoj će ovaj album možda biti slušljiv neće shvatiti metaforu unutar metafore. Ovo je jedan vrlo zanimljiv album, prije svega onima koji su iz Zagreba, a i bliže okolice.

    Muziku podržava