Još jedan Low slowcore na veliku radost svih fanova

Davne 1994. Low su izdali prvi album i otada su konstantno prisutni na sceni tako da su ove godine izdali svoj jedanaesti album “Ones and Sixes“.

Iako su uvijek bili protiv toga da se njihov zvuk okarakterizira kao slowcore to je postao notorni topos kad se govori o Lowu. I nije to bez vraga jer oni doista jesu prvaci tog žanra koji je pratio većinu njihovih izdanja dosad. Taj melankolični zvuk prepun sjete i čežnje s rijetkim bljescima radosnijih tonova postao je znak benda i nikad nisu odustali od tog zvuka. Nećemo reći da su im pjesme depresivne, iako je to prva asocijacija kad tek počnete istraživati Low, no kad zabrazdite malo dublje u albume, shvatite koliko tu ima slojeva i lijepog nijansiranja koje vas sve više uvlači dok ne postanete potpuno zakačeni.Tako je i s “Ones and Sixes“. Ovaj album nudi sve što su dosad stvarali, a ponajviše podsjeća na “Drums and Guns” koji je malo eklektičniji od ostalih izdanja. Dvanaest pjesama su zaista lijepo aranžirani i osmišljeni projekt s kojim je Low nastavio na tragu onog što ih čini posebnim. Ako bismo ih htjeli usporediti, tu je prvenstveno The Twilight Sad na koje najviše podsjećaju, no i to u tragovima jer Low stvara raritetnu glazbu koja se danas rijetko može čuti pa stoga i ne dopire do masa, no to nije mjerilo kvalitete. A ove pjesme zaista jesu kvalitetne.Taj slowcore je ovdje miksan s elementima čistog indie rocka, dream-popa i post-rocka i konačni je rezultat uhu ugodno sanjarsko istraživanje predjela ljudske psihe. Tekstualno su i dalje jaki, minimalistički jednostavno i ogoljeno bez neke pretjerane metaforike i zbog toga je ovaj album tako privlačan. Ono što je krasilo prethodna izdanja, krasi i ovo i lijepo je znati da su sačuvali konstantu u svom radu te da i dalje znaju kako privući zvukom.

“No Comprende” je takav jedan pogodak sa sjetnim tonom i pomalo ‘tužnim’ vokalom koji priziva “The Great Destroyer”, no još malo pomaknutije. Svakako najuspjelija stvar na albumu, iako ni druge ne zaostaju pa su tako “Into You” i “What Part Of Me” melankolične ljubavne numere s pomalo sarkastičnim tekstom jer to je Low – i kad pjevaju o ljubavi ne gube tu distancu od pisanja koja u konačnici biva ironična i inteligentna te stoga uspijevaju ljubavnu tematiku učiniti jednostavnom.

Pred sam kraj albuma krije se pravi biser “The Innocents” koja je najbolji indikator tog slowcore zvuka.

Low se drži jako dobro i ostali su intrigantni nakon toliko godina stvaranja. Ovaj je album još jedno lijepo ostvarenje u bogatoj riznici benda. Oni su jedan od onih bendova koji rijetko napravi grešku s albumom pa stoga svim fanovima velika radost koju će donijeti “Ones and Sixes.”