Još dublje u mrak koji mami osmijeh na lice

Kada je 2010. izišao singl “Parellels”, bilo je jasno da The Soft Moon nije tek jedan običan bend, nego da donosi nešto novo i eklektično.

To je bilo osvajanje na prvo slušanje i samo je bilo pitanje vremena kad će cijelim albumom osvojiti i kritiku i publiku.Prvim albumom jednostavno su pomeli sve ispred sebe i pokazali da na njih treba računati. Projekt Luisa Vasqueza je bio pun pogodak za post-punk i darkvawe scenu tako da su vrlo brzo pokupili hvalospjeve i stekli fanove. Iako dolaze iz SAD-a baštine zvuk s Otoka, prije svega gothic rock scene i post-punka, pa i francuskog novovalnog zvuka. Malo mračniji zvuk s elementima EBM-a, psihodelije i krautrocka upakiran u fini i istančani post-punk značio je jednu novu priču koja neće stati na jednom albumu. Tako je i bilo, nakon dvije godine izišao je “Zeros”, a ove godine i treći album “Deeper“. I može se reći da je s pravom nazvan tako jer je otišao još dublje u tamu i eksperimentalnost.Istraživanje dubljih slojeva ljudske psihe i glazbe koja prati taj put jest jedno zanimljivo putovanje kojeg su stanice privlačne pjesme koje vas uvlače u svoju mračnu podlogu koja nije nimalo depresivna i melankolična, nego je gotovo radosna u svojem mraku.

Malo više naginje elektronici nego prije, no nije to kraj priče. Psihodelični predjeli s darkwave podlogom vode vas u neke egzotične krajeve gdje s glazbom sve počinje i završava.

Pitate se kako to da taj crni veo mračnog izričaja ne dovodi do utapanja u besmislu, nego upravo suprotno – tjera vas da se pokrenete i osmjehnete od toliko dobre glazbe.

Stvari po kojima će se pamtiti ovaj album su “Far” i “Black“, dvije hitoidne numere s prepoznatljivim pečatom The Soft Moona u kojem do kraja razvaljuju svoju priču i dovode je do usijanja. Imanentna im je ta matrica već poznatog zvuka tako da se izdvajaju kao najuspjelije. No, ima tu još kvalitetnih pjesama kao “Wasting” i “Try” koje prizivaju prvi album, ali s dodatkom elektronike.

“Deeper” i “Being” zatvaraju album na najbolji mogući način s primjesama new wavea i EBM-a koji je ovdje prisutan više nego na ostatku albuma.

The Soft Moon je bilo užitak vidjeti uživo jer zaista znaju albume pretočiti u kvalitetne nastupe uživo i nimalo ne gube na slušljivosti. Glazbeni tretman za dušu i tijelo.

Uspješno blendiranje raznih žanrova i elemenata sa smislenim tekstovima čine The Soft Moon jednim od uspjelijih bendova post-punk revivala. Sa svakim albumom donose nešto novo i ne libe se posegnuti za novim zvukom, ali podtekst je i dalje jednak – duboko i mračno bez kompromisa i posustajanja, minimalistički i jednostavno.

“Deeper” je užitak slušati od početka do kraja i to je ono što je najvažnije. Ostaje nam vidjeti kako zvuči uživo.