Joey Cape
Doesn't Play Well With Others
Datum izdanja: 01.06.2011.
Izdavač: DIY
Žanr: Alternative, Indie Pop, Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Nakon 2008. i prvog solo albuma “Bridge”, Joey Cape je u 2010. bio u tijeku s trendovima i objavljivao jednu pjesmu mjesečno isključivo digitalnim putem.
Ove godine “Doesn’t Play Well With Others” izbačen je na vinilu i CD-u bez etikete kao posrednika, već samog Joeya i njegove ekipe
Iako on često naglašava kako je svaka njegova pjesma napisana prvenstveno za akustičnu gitaru, tek 2004. čuli smo Joeyevu nježniju stranu na split albumu s kolegom Tonyem Slyem. Spomenuti “Bridge” izašao je 2008., no u sjeni EP-a Lagwagona koji je izašao nešto ranije. “I Think My Older Brother Used To Listen To Lagwagon” bio je naziv tog EP-a koji se sastojao od osam pjesama od čega se njih čak pet našlo na “Bridgeu” koji je po svom izlasku izgledao kao reciklaža Lagwagona. Ako maknemo faktor iznenađenja, koji je izostao, na stranu, “Bridge” je vraški dobar album, lijepa akustična avantura, a za tvrdokorne Lagwagon fanove to je nježnija strana benda.
Pjesme na “Bridgeu” slične su kao i na aktualnom “Doesn’t Play Well With Others”. Lirički je dosta dubok i intiman, a muzički lagan i uhu ugodan. Svojim glasićem još jednom nas je počastila Joeyeva kćerkica Violet (“It‘s Always Sunny“), a osim nje tu je još velik broj Joeyevih prijatelja (Spike Slawson, Jon Snodgrass, Chad Rex…).
Oni upoznati s radom i djelom Capea znaju koliko često su njegove pjesme emotivne (najbolji primjer je “Resolve“, album posvećen prijatelju koji je počinio samoubojstvo). Pjesma “Drag” pjeva o ovisnosti o cigaretama, “Montreal” je posvećena njegovom drugom domu, a “Okay” preminulom prijatelju. Iako na trenutke tužan, “Doesn’t Play Well With Others” prolazi u ugodnom raspoloženju uz vrlo lijepu kompoziciju i drugih instrumenata osim akustične gitare (klavijature, mandolina, muzička kutija, čelo…).
Prvotno izdanje albuma koje više nije moguće nabaviti sastojalo se od ploče, CD-a i DVD-a, a za artwork je bila velikim djelom zaslužna malena Violet. Repress albuma ima zgodan cover na kojem Joey pozira u pozi upitnog morala.
Ukratko – Joey Cape svira akustičnu gitaru i pjeva. Ne puca visoko i nije najpoznatiji glazbenik na svijetu, no to njega ionako ne zanima. Kao što kaže naziv prve pjesme albuma – on hvata broncu.
Tekst: Igora Maračić