Joey Cape u svojoj igri

    1596

    Joey Cape

    Doesn't Play Well With Others

    Datum izdanja: 01.06.2011.

    Izdavač: DIY

    Žanr: Alternative, Indie Pop, Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Going for the Bronze
    2. Okay
    3. It’s Always Sunny
    4. The Fish Rots from the Head-Case Down
    5. Montreal
    6. Drag
    7. Uniform
    8. The Greatest Generation
    9. No Mirror
    10. I’m Not Gonna Save You
    11. A Song for the Missing
    12. I Always Knew This Was Going to End Badly

    Nakon 2008. i prvog solo albuma “Bridge”, Joey Cape je u 2010. bio u tijeku s trendovima i objavljivao jednu pjesmu mjesečno isključivo digitalnim putem.

    Ove godine “Doesn’t Play Well With Others” izbačen je na vinilu i CD-u bez etikete kao posrednika, već samog Joeya i njegove ekipe Joey Cape proslavio se puno prije svog prvog solo albuma. Devedesetih je predvodio Lagwagon koji je tada bio u punoj snazi (iako službeno i danas postoje), a u međuvremenu je sudjelovao u mnogim projektima sa strane, od kojih su najpoznatiji Bad Astronaut u kojem je Joey bio glavni vokal i svirao gitaru, te poznati cover bend Me First and the Gimme Gimmes s kojima još uvijek svako toliko izbaci 7″ ili ide na turneju.

    Iako on često naglašava kako je svaka njegova pjesma napisana prvenstveno za akustičnu gitaru, tek 2004. čuli smo Joeyevu nježniju stranu na split albumu s kolegom Tonyem Slyem. Spomenuti “Bridge” izašao je 2008., no u sjeni EP-a Lagwagona koji je izašao nešto ranije. “I Think My Older Brother Used To Listen To Lagwagon” bio je naziv tog EP-a koji se sastojao od osam pjesama od čega se njih čak pet našlo na “Bridgeu” koji je po svom izlasku izgledao kao reciklaža Lagwagona. Ako maknemo faktor iznenađenja, koji je izostao, na stranu, “Bridge” je vraški dobar album, lijepa akustična avantura, a za tvrdokorne Lagwagon fanove to je nježnija strana benda.

    Muziku podržava

    Pjesme na “Bridgeu” slične su kao i na aktualnom “Doesn’t Play Well With Others”. Lirički je dosta dubok i intiman, a muzički lagan i uhu ugodan. Svojim glasićem još jednom nas je počastila Joeyeva kćerkica Violet (“Its Always Sunny“), a osim nje tu je još velik broj Joeyevih prijatelja (Spike Slawson, Jon Snodgrass, Chad Rex…).

    Oni upoznati s radom i djelom Capea znaju koliko često su njegove pjesme emotivne (najbolji primjer je “Resolve“, album posvećen prijatelju koji je počinio samoubojstvo). Pjesma “Drag” pjeva o ovisnosti o cigaretama, “Montreal” je posvećena njegovom drugom domu, a “Okay” preminulom prijatelju. Iako na trenutke tužan, “Doesn’t Play Well With Others” prolazi u ugodnom raspoloženju uz vrlo lijepu kompoziciju i drugih instrumenata osim akustične gitare (klavijature, mandolina, muzička kutija, čelo…).

    Prvotno izdanje albuma koje više nije moguće nabaviti sastojalo se od ploče, CD-a i DVD-a, a za artwork je bila velikim djelom zaslužna malena Violet. Repress albuma ima zgodan cover na kojem Joey pozira u pozi upitnog morala.

    Ukratko – Joey Cape svira akustičnu gitaru i pjeva. Ne puca visoko i nije najpoznatiji glazbenik na svijetu, no to njega ionako ne zanima. Kao što kaže naziv prve pjesme albuma – on hvata broncu.

    Tekst: Igora Maračić

    Muziku podržava