Jesen u Norah caruje

    3149

    Norah Jones

    The Fall

    Datum izdanja: 16.11.2009.

    Izdavač: Blue Note / Dallas Records

    Žanr: Americana, Folk, Jazz

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Chasing Pirates
    2. Even Though
    3. Light As a Feather
    4. Young Blood
    5. I Wouldn’t Need You
    6. Waiting
    7. It’s Gonna Be
    8. You’ve Ruined Me
    9. Back to Manhattan
    10. Stuck
    11. December
    12. Tell Yer Mama
    13. Man of the Hour

    Malo je glazbenica koje su počele svoju karijeru s tako popularnim albumom kao što je to bio “Come Away With Me“. Pomalo ‘lijeni’ vokali, malo jazza i countrya, i obilje tihog klavira, bili su njen zaštitni znak. Na novom albumu Norah Jones uvodi neke novitete, umjesto tihog klavira češća je električna gitara (tiha, naravno), ali vokalna interpretacija je slična prethodnim pločama.

    The Fall” se često opisuje kao Norah u razmrdanom izdanju, pri čemu se biografski elementi (prekid s dugogodišnjim dečkom Lee Alexanderom) navode kao logična potpora toj tezi. Osim nekih promjena u zvuku, “The Fall” nije ništa posebno tužnija od njenih prethodnih ploča koje su snimane u periodu kada su se Jones i Alexander dobro slagali.

    Ili je sve pjesme do sada pisala tijekom svađa s Alexanderom, tko će ga znati.

    Na ovoj ploči Norah su pomogli Marc Ribbot (momak svira s Tom Waitsom), Ryan Adams (dečko prvo objavi album pa se onda pita što je zapravo snimio), Will Sheff (Okkervil River), bubnjar Joey Waronker i Jacquire King (radio s Tom Waitsom i Kings of Leon).

    Muziku podržava

    “The Fall” se po zvuku približava palim anđelima suvremene američke glazbe kao što je Cat Power i dojam je da je iz tog uvjetno rečeno depresivnog minimalizma i lijenog introvertiranog vokala Cat Power znala izvući više emocija, naročito spomenu li se albumi “You Are Free” ili “The Greatest“.

    Nije da na ovom albumu Norah ne zna ubosti: “Waiting“, “December“, “You’ve Ruined Me” ili “Stuck” (izvrsna gitaristička dionica) su fine pjesme, no prebrzo na albumu koji traje 45 minuta, dolazi do zasićenja zvukom. Nije neko dostignuće eksperimentirati ako se ne zna što se time želi dobiti – ponekad se trik dogodi sam od sebe, ali to je ipak djelovanje slučaja.

    “The Fall” je dovoljno dobar da zadrži poziciju Norah Jones stečenu prethodnim albumima, ali za neki veći iskorak, obaranje novog rekorda ili stjecanje publike ipak nije. Dojam je da se električna gitara upotrebljava onda kad se ne zna što ubaciti. Možda idući album donese širu i raznolikiju zvučnu sliku te odgovori na pitanja koja su na neki način na ovom albumu ipak ostala nedorečena.

    Muziku podržava