Jednostavnost je rješenje za Villagerse

Svaki glazbeni žanr lijep je, ali i ograničen na svoj način.

Ista je stvar s folkom, odnosno njegovom indie varijantom koja je posebno popularna posljednjih godina. Iako su Conor Oberst i njegovi nasljednici, među koje spadaju i Villagersi obogatili folk nekim potpuno novim zvukovljem, često ovdje dolazi do isforsiranih i nemuštih rješenja.Tako primjerice na drugom studijskom albumu mladih Iraca imamo pjesmu “Waves” sa sjajnom melodijom uništenom koketiranjem s prpošnom psihodelijom koja podsjeća na MGMT. Maknuvši taj višak, Conor O’Brien i društvo ogolili su stvar i sveli je na čisti, intimni glazbeni doživljaj kakav bi folk zapravo i trebao pružati. To su napravili i s 11 drugih stvari koje se pojavljaju na njihova tri ‘regularna’ studijska albuma i tako u londonskom studiju RAK proizveli obnovljenu pjesmaricu pod nazivom “Where Have You Been All My Life?“.Naravno, ima tu i nepotrebnih obrada kao što je uvodna “Set The Tigers Free”, “So Naive” ili “Everything I Am Is Yours”, pjesme koje savršeno funkcioniraju na albumima “Becoming A Jackal” i “Darling Arithmetic” i kojima se nema što dodati, odnosno u ovom slučaju oduzeti.

No, zato imamo dragulje kao što je “Wichita Lineman“, nepretenciozna i suptilna, a opet divna obrada legendarne pjesme Glena Campbella iz 1968. godine. Koliko god da je Campbellova verzija lijepa, nakon što čujete izvedbu Villagersa imat ćete dojam kao da je original sačinjen od plastike, a obrada od najfinijeg drveta.

Sličan je dojam i s pjesmom “Hot Scary Summer” iz koje su jednostavno maknuli echo efekt na vokalu u drugoj polovici i dobili jednostavnu, a opet čarobnu akustiku.

Vođeni motom ‘Manje je više’, Villagersi su uspjeli napraviti ono što i Lambchop sa svojim “Mr. M” 2012. godine, a to je pokazati svijetu glazbe da pjesmama s dobrom melodijom te iskrenom emocijom ne trebaju nikakvi posebni produkcijski ukrasi.