Jedina predizborna kampanja koja ispunjava obećano

    5033

    Serj Tankian

    Elect The Dead

    Datum izdanja: 29.10.2007.

    Izdavač: Reprise / Dancing Bear

    Žanr: Alternative, Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Empty Walls
    2. Unthinking Majority
    3. Money
    4. Feed Us
    5. Saving Us
    6. Sky Is Over
    7. Baby
    8. Honking Antelope
    9. Lie Lie Lie
    10. Praise the Lord and Pass the Ammunition
    11. Beethoven’s Cunt
    12. Elect the Dead

    Dok nas sve zavlače s objašnjenjima da su uzeli ‘nedefiniranu pauzu’ i ne žele javno priznati da su se malo zasitili jedni drugih, najeksponiraniji dvojac benda System of a Down odlučio je pokrenuti nešto što će ih maknuti s godišnjeg odmora. Dok još čekamo da se gitarist Daron Malakian odluči ozbiljnije krenuti s projektom Scars on Broadway, pjevač Serj Tankian snimio je svoj prvi solo album – “Elect the Dead“.

    Čovjek rođen u Libanonu, Armenac koji živi u Americi, već je radio nešto izvan svog svakidašnjeg benda. Prvo se pridružio Tom Morellu u aktivističkom folk projektu Axis of Justice, pa je sa svojim sunarodnjakom složio jedan nedefinirano blesavi album, “Serant”.

    S mišlju da će opet složiti nešto čudno, iznenadio me iznenađujuće slušljiv, žestok i moćan album. Sve je napisao i snimio sam, a pokoje bubnjeve složio je potpomognut frendom iz SOAD John Dolmayanom i Brainom iz Primusa.

    Jasno je da će svaki pjevač nekog benda na svom solo albumu bezizlazno naići na usporedbe, a pogotovo kada se radi o njegovom blesavom istočnjačkom vokalu. Dok smo na zadnja dva, nekako na brzinu izdana albuma Systema “Mezmerize” i “Hypnotize“, većinu vremena morali slušati kako se gitarist u jako velikom postotku vremena gura na mikrofon svojim njonjavim glasom, Serj nas je sada počastio odličnim albumom prepunim idejama koje nisu prošle u SOAD.

    Muziku podržava

    Albumom je povremeno jako sličan Systemima, uz naglasak da se ovdje (pogotovo kod bombastičnih singlova “Empty Walls” i “Unthinking Majority“) radi o slušljivijim i normalnijim trenucima, kao iz vremena albuma “Toxicity”. Metalizirane moćne gitare, glasni refreni i malo istočnjačke kitice spojile su se u prepoznatljivu i pristupačniju cjelinu, jako slušljivu za njegov meketavi glas željan improvizacije i ludih ideja.

    Malo lakša “Money” (koja ipak iznenadi ludim refrenom) i sporija ali glasna “Feed Us” uvele su nas u njegovo najveće otvaranje duše u karijeri – ljubavnu “Saving Us“. Tako je album i ušao u svoju drugu polovicu i dosta često se okretalo mirnijim atmosferama s, opet naglašavam, odličnim zvukom gitara (“Baby” i “Honking Antelope“).

    Svoj zaštitni znak, nepredvidivu ritmičnu ludost ipak je morao pokazati na solidnim, ali pomalo i isforsiranim “Lie Lie Lie” i “Praise the Lord and Pass the Ammunition“.

    Riječi na cijelom albumu su uobičajeno ironične i razočarane, s pogledom na političke nepravde, propast naše postindustrijalne civilizacije i bespotrebne ratove za naftu i prevlast (čak se protestno i odselio na Novi Zeland dok ne prestane rat u Iraku).

    Dok se sprema turneja s Foo Fightersima (ima svoj prateći bend kojeg je nazvao po prvotnoj ideji za ime albuma – Flying Cunts of Chaos), Serj je svim fanovima ponudio nešto što bi im privremeno zbilja trebalo dostojno zamijeniti nove stvari od System of a Down. Album je jako logičan i vidi se što se Systemima dogodilo kada je Malakian preuzeo pjesničke uzde k sebi.

    Dok vjerojatno ništa što itko od njih snimi neće nadmašiti prvi SOAD album i moćni “Toxicity”, meni je ova promjena nakon zadnja dva albuma dobro došla. Zaštitni znaci Systema u malo pristupačnijoj, čak povremeno i dosta komercijalnijoj varijanti. Zbilja, pasalo mi je kao budali šamar.

    Muziku podržava