Jedan od najsimpatičnijih bendova danas

U razgovoru s nekim prosječnim slušateljem glazbe na spomen The Zutonsa često se iskristaliziraju dvije osnovne stvari, prva od njih je da su oni svima (ali baš svima) simpatični, dok je druga ta što ih mnogi miješaju sa ‘sličnim’ bendom The Coral.

Usporedbe s The Coralom sežu još od njihovog početka pošto su zagrebali na isti žanrovski teren (uz istog diskografa i producenta) kao i spomenuti bend, samo što The Zutonsi to rade nekako jednostavnije i zafrkantskije, kao da glazbu ne shvaćaju previše ozbiljno. Možda baš zbog tog dojma ležernosti i ispada da su vrlo simpatičan bend.

Bend je nastao kao kvartet u Liverpoolu tijekom 2001. nakon raspada nekoliko manjih bendova, a uskoro im se pridružila i frontmenova djevojka Abi Harding kao punopravni član zbog svojih izuzetno dobro primljenih saksofonski dionica na koncertima.

2004. izlazi im dobro prihvaćeni “Who Killed…… The Zutons?”, na kojemu se nalazi nekoliko ljepuškastih pjesama koje su postale hitovi (neke su čak prepoznale i naše reklamne agencije pa su ih koristili u promotivne svrhe), da bi dvije godine kasnije izašao “Tired of Hanging Around” kojeg je proslavila Amy Winehouse preuzevši pjesmu “Valerie”.

Ritam objavljivanja albuma im je svakih dvije godine, pa je tako za ovu godinu bio određen izlazak novog skupa pjesama kojemu su dali ime “You Can Do Anything“. I da, stvarno se može svašta, ako se želi što su i sami The Zutonsi pokazali jer su ponovno pogodili niz prekrasnih melodija tijekom 12 skladbi koliko sadrži album.

Rekao bih, “You Can Do Anything” je pravi The Zutons album, ima u njemu dosta vica, dobre retro glazbe, pogođene produkcije (za nju je bio zadužen George Drakoulias)… Ponovno su oživjeli duh Merseybeata, odnosno legendarnog Cavern Cluba, na svoj pop-rock-country-psihodeličan način.

Od uvodne “Harder and Harder” s vrlo čudnim početkom nakon kojeg dolazi eksplozija zvuka, pa do posljednje gotovo dokraja ogoljene “Little Red Door” nalazi se niz pjesama kojima bi The Zutonsi mogli povratiti dio poljuljane slave, makar ih britanski mediji nisu dočekali s lovorikama, posebno ne NME koji ih je gotovo ‘pokopao’.

Pjesme izrazito hitoidnog karaktera su “What’s Your Problem” s vrlo zabavnim trubama i rifovima, “You Could Make The Four Walls Cry” gdje miješaju vokale Davea McCabea i Abi Harding s vrlo jednostavnim i upečatljivim refrenom (“Oh, I Love You“), te “Always Right Behind You“, koja nas vraća u zlatno doba liverpoolske glazbe pošto je pjesma, rekao bih, čisto beatlesovska iz njihovih najranijih dana.

Jedna od osnovnih testualnih zanimacija McCabea je ljubav i prijateljstvo, te sve što se veže uz to, a jedna od najčešćih tema na ovom albumu je nevjera koja se pojavljuje u dvije pjesme, lijepoj baladi “Dirty Rat“, te country rock pjesmici “Don’t Get Caught” kojoj je melankolija i spokoj glavni adut.

Britanci su vjerojatno shvatili da imaju previše ‘najboljih bendova na svijetu’, pa su se lagano počeli rješavati nešto starije garde, pa svaki treći-četvrti album nekog benda ‘spuštaju na zemlju’, makar on sam po sebi i nije loš.

Tako je slučaj i s The Zutonsima koji su izdali vrlo dobar album, vrlo melodičan i zarazan, pa će, vjerujem, kod fanova proći mnogo bolje nego kod (otočkih) kritičara.

Da vam kažem da su The Zutonsi nešto novog iskemijali za “You Can Do Anything”, bila bi to laž, a čemu bezveze mazati oči kad znate što točno možete dobiti.

Album je ono tipično što bend radi zadnjih 6-7 godina koliko postoje, te smatram da će nekoliko pjesama s njega ostati zapamćene duži niz godina… Zašto? Ponavljam, zato što su vrlo simpatični!