Jarre ugušio svu kreativnost suradnika

Dug, dosadan, napadan… da mi netko da samo par riječi kojim bih mogao opisati novi uradak francuskog pionira elektronske glazbe, te tri prve bi mi pale na pamet.

Album koji služi kao nastavak projekta “Electronica 1” okrenut je, za razliku od svog prethodnika, silovitoj produkciji i glasnom brujanju ritam mašina.Na taj način Jarre, umjesto da cijelom nizu uglednih suradnika (Primal Scream, Gary Numan, Hans Zimmer i drugi) daje prostor da se izraze, on guši njihovu kreativnost do neprepoznatljivosti. Rijetki su trenuci kad neka suradnja urodi plodom, kao što je to u slučaju pjesme “Brick England” s Pet Shop Boysima, u kojoj se razigrani Jarreov ritam i nazalni vokal Neila Tennanta odlično slažu.

Slučaj je to i s puno usporenijom, prozračnom pjesmom “Why This, Why That And Why?” u kojoj švicarski glazbenik Dieter Meier (Yello) minimalističku podlogu ukrašava svojim baritonom, stvarajući gotovo meditativnu atmosferu i podsjećajući na “Sunscreen” Baza Luhrmanna ili usporenu varijantu Faithlessa.

No, ova dva trenutka premalo su za album koji traje 74 minute i sastoji se od čak 18 pjesama. Šteta je još veća kad se prisjetimo spomenutih suradnika pa se tako rockeri Primal Scream potpuno izgube u pjesmi “As One”, nabrijanoj i neopisivo iritantnoj electro poskočici koju biste zavrtjeli jedino na nekoj retro fešti posvećenoj Scooteru i sličnim trećerazrednim techno grupama.

Monumentalni zvuk Hansa Zimmera također je neobjašnjivo prigušen u pjesmi “Electrees”, gdje se Jarreova uloga otprilike svodi na ponavljanje zvukova iz “Oxygene Pt.2”, dok se u komadu “Exit” koji završava govorom Edwarda Snowdena taj bunt i borba za slobodu nimalo ne osjeća, barem kad je glazba u pitanju. Umjesto toga, dobit ćete porciju vrtoglavog techna koji u svom izričaju ne može biti dalje od Snowdenova racionalne, inteligentne pobune protiv kontrole informacija.

Želite li kvalitetnu, pomno aranžiranu elektronsku glazbu, s ovim ste albumom definitivno na krivoj adresi. No, ukoliko vam estetika nije bitna, već tražite nešto što će vas’podići’ za subotnji party na kojem će se lako moguće naći kojekakve ilegalne supstance, tada je Jarreov “The Heart of Noise“ priladan materijal za vas. Svakome njegovo, no ovo definitivno nije ‘my cup of tea’.