Izvrstan podsjetnik zaboravljenog pop-inovatora

    6715

    Alfons Vučer

    Gold Collection

    Datum izdanja: 09.03.2012.

    Izdavač: Croatia Records

    Žanr: Pop, Šansone

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Predrag Gojković Cune – Dugo, lijepa dugo
    2. Ivo Robić – Šumite jablani
    3. Gabi Novak – Oči
    4. Đorđe Marjanović – Male stvari
    5. Ljiljana Petrović – Andrija
    6. Vice Vukov – Ribari
    7. Dušan Jakšić – Jezero
    8. Lola Novaković – Ti nisi došao
    9. Vice Vukov – Djevojčica i april
    10. Gabi Novak – Mi ćemo ostati
    11. Marko Novosel – Zagreb, Zagreb
    12. Toni Kljaković – Ptice
    13. Tereza Kesovija – Stani
    14. Zafir Hadžimanov – Zašto dolaziš samo s kišom
    15. Boris Babarović i Crveni koralji – Pismo
    16. Vice Vukov – Ne odlazi
    17. Milan Bačić – Mirjana
    18. Gabi Novak – Za našu ljubav to je kraj
    19. Boris Babarović i Crveni koralji – Ne pitajte za nju
    20. Anica Zubović – Budi moja zadnja ljubav
    21. Milan Bači – Snočka sem te senjal
    22. Boris Babarović i Crveni koralji – Nemoj reći zbogom
    23. Vice Vukov – Bar nešto za laku noć i san
    24. Zdenka Vučković – Tek sada znam

    Teško da nekome bolje pristaje nadimak ‘zaboravljeni as’ kao što to pristaje zagrebačkom kompozitoru i aranžeru Alfonsu Vučeru. Tepali su mu da je ‘hrvatski Burt Bacharach’, no zbog nekih drugih postupaka u životu adekvatnija je usporedba s Philom Spectorom.

    Rođeni Siščanin, Vučer se u Zagrebu školovao, Zagreb ga je proslavio i on je proslavio Zagreb: tijekom šezdesetih godina dvadesetog stoljeća ‘drmao’ je festivalima domaće šlageristike u Zagrebu, Opatiji i Beogradu. Njegove su pjesme pjevali ponajbolji pjevači onog vremena: Vice Vukov, Tereza Kesovija, Marko Novosel, Zdenka Vučković, Đorđe Marjanović, Predrag Gojković, Gabi Novak, Ivo Robić, Anica Zubović, Zafir Hadžimanov i drugi.Reći da je Vučer bio sjajan hitmejker je reći samo pola priče: Vučerove kompozicije redom su odudarale od uobičajene šablone ‘refren-strofa-refren-prijelaz-modulacija-refren’, tako da se može kazati da je Vučer i jedan od najvećih domaćih pop-inovatora. Vučerove pjesme su umjesto šablone imale besprijekorno postavljenu orkestraciju koja bi pojačavala (melo)dramatiku određene pjesme.

    Andrija“, “Mirjana“, “Zagreb, Zagreb”, “Oči“, “Ne odlazi” i druge harale su radio i TV stanicama tijekom sedme i osme dekade dvadesetog stoljeća. “Zagreb, Zagreb” je čak dogurala do neslužbene himne grada Zagreba, čitatelji stariji od 30 vjerojatno će je se sjetiti kao uvodne špice emisije “Zagrebačka panorama”.

    Muziku podržava

    Ova kompilacija sadrži 24 pjesme za koje je jedina preporuka ‘slušati do besvijesti’. Iako ih izvode različiti pjevači, autorski rukopis Alfonsa Vučera toliko je evidentan i originalan da se različiti vokali doživljavaju samo kao dodatan instrument u jedinstvenoj glazbenoj priči. Vokalne i instrumentalne harmonije, odnosno melodijske linije su kompleksne, ali uvijek pristupačne, nježne, ljupke, sentimentalne i zvonke, gotovo sa savršenim omjerima gorčine i slatkoće. Nažalost, poslije će se pokazati da su imale sve ono čega je u Vučerovom privatnom životu očajno nedostajalo.

    Sve dok nije radio ono što je najbolje znao, Alfons Vučer imao je velikih problema sam sa sobom i bio je opasan za okolinu: krajem osamdesetih je, nakon duljeg perioda medijske šutnje, dospio na stranice ‘krive’ rubrike, one crne kronike. U to je doba počinio stravično ubojstvo vlastite supruge, vjerojatno u neubrojivom stanju. Uslijedilo je liječenje u odgovarajućim ustanovama, najave povratka na scenu (sjećam se njegovog intervjua iz sredine devedesetih u kojem je optimistično najavljivao nove pjesme), a 1997. slijedio je konačan kraj: Alfons Vučer je sebi oduzeo život.

    Vučer je za sobom ostavio brojne upitnike i nerazjašnjene stvari, no niti jedan (ili jedna) od njih nije u domeni ove 24 pjesme. I s vremenskim odmakom ova mala remek-djela blistaju, pokazujući ono najbolje od zagrebačke šlagerske i pop-škole.

    Muziku podržava