Alfons Vučer
Gold Collection
Datum izdanja: 09.03.2012.
Izdavač: Croatia Records
Žanr: Pop, Šansone
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Teško da nekome bolje pristaje nadimak ‘zaboravljeni as’ kao što to pristaje zagrebačkom kompozitoru i aranžeru Alfonsu Vučeru. Tepali su mu da je ‘hrvatski Burt Bacharach’, no zbog nekih drugih postupaka u životu adekvatnija je usporedba s Philom Spectorom.
Rođeni Siščanin, Vučer se u Zagrebu školovao, Zagreb ga je proslavio i on je proslavio Zagreb: tijekom šezdesetih godina dvadesetog stoljeća ‘drmao’ je festivalima domaće šlageristike u Zagrebu, Opatiji i Beogradu. Njegove su pjesme pjevali ponajbolji pjevači onog vremena: Vice Vukov, Tereza Kesovija, Marko Novosel, Zdenka Vučković, Đorđe Marjanović, Predrag Gojković, Gabi Novak, Ivo Robić, Anica Zubović, Zafir Hadžimanov i drugi.
“Andrija“, “Mirjana“, “Zagreb, Zagreb”, “Oči“, “Ne odlazi” i druge harale su radio i TV stanicama tijekom sedme i osme dekade dvadesetog stoljeća. “Zagreb, Zagreb” je čak dogurala do neslužbene himne grada Zagreba, čitatelji stariji od 30 vjerojatno će je se sjetiti kao uvodne špice emisije “Zagrebačka panorama”.
Ova kompilacija sadrži 24 pjesme za koje je jedina preporuka ‘slušati do besvijesti’. Iako ih izvode različiti pjevači, autorski rukopis Alfonsa Vučera toliko je evidentan i originalan da se različiti vokali doživljavaju samo kao dodatan instrument u jedinstvenoj glazbenoj priči. Vokalne i instrumentalne harmonije, odnosno melodijske linije su kompleksne, ali uvijek pristupačne, nježne, ljupke, sentimentalne i zvonke, gotovo sa savršenim omjerima gorčine i slatkoće. Nažalost, poslije će se pokazati da su imale sve ono čega je u Vučerovom privatnom životu očajno nedostajalo.
Sve dok nije radio ono što je najbolje znao, Alfons Vučer imao je velikih problema sam sa sobom i bio je opasan za okolinu: krajem osamdesetih je, nakon duljeg perioda medijske šutnje, dospio na stranice ‘krive’ rubrike, one crne kronike. U to je doba počinio stravično ubojstvo vlastite supruge, vjerojatno u neubrojivom stanju. Uslijedilo je liječenje u odgovarajućim ustanovama, najave povratka na scenu (sjećam se njegovog intervjua iz sredine devedesetih u kojem je optimistično najavljivao nove pjesme), a 1997. slijedio je konačan kraj: Alfons Vučer je sebi oduzeo život.
Vučer je za sobom ostavio brojne upitnike i nerazjašnjene stvari, no niti jedan (ili jedna) od njih nije u domeni ove 24 pjesme. I s vremenskim odmakom ova mala remek-djela blistaju, pokazujući ono najbolje od zagrebačke šlagerske i pop-škole.