Izvor balkanskog elektro world-musica

Nekako mi se čini da se na prostorima bivše države proširio neki glazbeni virus koji pogađa mnoge autore pa oni započinju s projektima za koje ima malo nade u nas. Jedan takav odličan, a opet totalno nepoznat je Sopot.

Od svojeg osnutka, bend se više okrenuo svjetskoj sceni znajući da im materinja zemlja neće donijeti ništa dobrog u glazbenom svijetu pa su već svoj prvijenac “DuBalkan” snimali u francuskom studiju Jarring Effects, a sama Francuska im je postala kao druga država, budući da tamo mnogo sviraju i smatrani su balkanskom atrakcijom. Pa kako je moguće da netko bude takva atrakcija, a kod nas potpuno nepoznat? Nažalost, vrlo lako…

Mnogi se dive britanskoj školi trip-hopa i bendovima poput Massive Attack, a ne shvaćaju da imaju sve više ‘domaćih’ bendova sličnih kvaliteta koje bez opterećenja možemo uspoređivati s njima, počevši od bendova poput East Rodeo, KillingJazzHardCoreBaby, Vuneny, Tripcycle, PNDC i mnogih, mnogih drugih, ali je očito glazbenim urednicima lakše furati prokušano, a ne nešto novo i interesantno, odnosno nepoznato široj masi. Ta učmalost većine glazbenih urednika i dovodi do apsurda da se puštaju tradicionalno isti izvođači jer ipak nismo veliko tržište koje ima pregršt zvijezda (koliko god žuta štampa drugačije mislila o tome).

“Equilibrium” je također nastao u Francuskoj, u istom studiju kao i prvijenac, tako da možemo reći da su se već uhodali i puno lakše prate što se zbiva na svjetskoj glazbenoj produkciji, pa je tako ovaj album jedan vrhunski doživljaj trip-hopa i duba, odnosno prije svega tradicionalnog balkanskog zvuka provučenog kroz elektronska sita.

Neke pjesme su vrlo plesne, a neke totalno obojane tamnijim tonovima što zajedno čini splet skladbi kojima valja pružiti šansu jer sumnjam da će netko ostati uskraćen za užitak ako brije na bendove poput Massive Attack.

‘Sopot’ na staroslavenskom znači izvor, a upravo njihova glazba dokazuje da je Balkan izvor ujedinjenja nevjerojatne kulturne različitosti, a BiH kao centar ( geografski gledano, op.a.) bivše države, očito je crpila dodatnu šarolikost što se i danas vidi zbog ‘jednakosti’ triju entiteta u njoj.

Tako možemo i mi gledati ovaj album, kao prizmu različitih utjecaja u kojoj se Istok miješa s recentnim Zapadom u deset skladbi od kojih niti jedna ne donosi značajni pad, već dinamički i ritmično drži visok nivo, a pravi biseri se nižu sami od sebe, počevši od “Drumarine” koja zvuči kao Ansambl Lado na teškom tripu. Naravno, to je samo početak, teme potom postaju sve kompleksnije, donoseći niz etno-elemenata (najupečatljivije frulice) koji su idealno uklopljeni u elektro-podloge.

Smiješno je vidjeti da se već godinama po novinama uvelike piše o nekim bendovima (najbolji primjer varaždinski Voodoo Lizards) koji još nemaju niti jedan album, a vjerujem da nitko ne zna niti jednu njihovu pjesmu, a u velikom luku se zaobilaze bendovi koji se mogu uspoređivati s inozemnim zvijezdama te ih se baca u teški underground kao da ne želimo pratiti te trendove, odnosno ići u Europu. Sve ima svojih vrlina i mana, i ta Europa možda nije ‘obećana zemlja’, ali smo ipak prerasli (barem se nadam) sitničarije i svađe što su od pamtivijeka predbilježene za Balkan.

Često se znam s podsmijehom sprdati s eminentnim britanskim časopisima koji svakodnevno imaju ‘najbolji bend na svijetu’, a oni to rade samo zbog toga da isfuraju domaći proizvod, povode se onom našom parolom ‘kupujmo hrvatsko’ samo na britanski način, da se izbace iz mode prejeftini američki trikovi tipa Lady GaGa, Rihanna, a u posljednje vrijeme i Madonna… Zbog toga, izgubio se onaj predznak ‘indie’, odnosno ‘alternative’ kod mnogih bendova, oni su sada naša realnost kod velikih izdavača, a očito mi još nismo spremni za tako nešto pa će genijalnost bendova tipa Sopot (ali i mnogih drugih) ostati debelo pometena pod tepih da slučajno ne bi nekom od velikih pokvarili planove.

Za Sopot se iskreno nadam da neće izgubiti motivaciju, da će i dalje radije boraviti na Zapadu u traženju svoje slave jer njihov zvuk bi mogao biti pravo osvježenje na world-music sceni. Gledajući neke njihove inozemne srodnike, uopće ne zaostaju za njima, već dapače, rasturaju drugačijim pristupom prepunim etno-elemenata čime dobivaju na mistici i originalnosti.