Iznenađenje iz Škotske

Ime Bleed From Within već konstrukcijom i naslovnicom samo po sebi kaže – ma ovo je sigurno neki metalcore. I tako je krenulo, slegnuvši ramenima jer nema kraja metalcore albumima kalifornijskih bendova, krenuo sam preslušati 13 pjesama kroz 50 minuta albuma “Uprising”.

I sad, hajdemo na kratko premotati priču na kraj: Što je ovo bilo? Na
koju foru su uspjeli u svakoj pjesmi složiti nešto zanimljivo i učiniti
ovaj album barem donekle specifičnim? A bome jesu!

I gdje se skriva odgovor? Likovi nisu iz Kalifornije, već iz škotskog Glasgowa! Možda geografsko podneblje ne bi trebalo imati neke prevelike veze sa zvukom nekog benda, ali iskustvo mi govori da je upravo tako! Fascinacija činjenicom da su najbolji metalcore bendovi upravo oni izvan najgušće metalcore meke trenutno nam nije previše bitna. Neka o tome netko napiše dobar diplomski rad…

Ok, metalcore je s godinama postao nekakav općeniti pravac u koji se može smjestiti svašta, a oni koji imaju fetiše na podžanrove rekli su da su Bleed From Within deathcore. S obzirom da likovi pored hardcore žestine i prekida ne pribjegavaju samo pijevnim refrenima, nego nerijetko znaju složiti totalni post-rock dio s gitarama (“Nothing, No One, Nowhere” ili “Escape Yourself” koja ima čak i solo), valjda bi trebali izmisliti još posebniji naziv za njihov stil. I to ćemo prepustiti nekom drugom…

Ima “Uprising” i svojih loših dijelova, i svojih izlizanih dubokih riffova (“Our Divide“), i zaboravljivih pjesama, i plitkog forsanja da growl djeluje prebolno, ali iznenađuje da barem polovica pjesama uspijeva postići da ih čovjek zapamti zbog dobrog i kvalitetnog dijela. Manje je bitno jesu li to dualne gitare i urlanje preko melodične svirke na “Strive” ili simpatična uspavankica “Speechless” ili pak jednostavna ali brutalna “Colony“.

Pa čak i gostovanje Liama Cormiera iz Cancer Bats na “The War Around Us” daje poseban štih ovakvim pjesmama, od kojih je najspecifičnija metalcore power balada “Devotion” koja je nastavila kao moćno zatvaranje albuma. Osim Liama, od ‘gostiju’ su tu Logan Mader kao mikser (ne kuhinjski), te producentska ekipa koja je radila i Trivium, i Bullet For My Valentine, i Sylosis, itd. Valjda i to nešto govori…

I pametnom dosta! Očito se čini da se upornost nekada zbilja isplati. Metalcore je preplavio poštanske sandučiće svakojakih izdavača i čini se da veličina tržišta omogućuje i manje zanimljivima da uspiju, ali bome i zasićenje omogućuje da nekad od nekoga ne očekuješ ništa, a dobiješ valjda najbolji metalcore album godine (što, naravno, ne mora biti neki spektakl sam po sebi). Hvala ti, Glasgowe…