Izlazak iz jezera Bodom

Norther je jedan od finskih bendova koji je dobar, ustvari čak i najveći dio svoje karijere živio u sjeni Children Of Bodoma, čijem je soundu, budimo objektivni, njegov bio jako, jako sličan.

Što ne treba čuditi, obzirom da dolaze iz istog grada (Espoo), Alexi Laiho i pjevač Northera, Petri Lindroos, veliki su prijatelji, a također Alexi je Northeru pomogao da potpiše ugovor sa Spinefarm Records.

Sve je to, osim na prijateljskoj, utjecalo i na veliku muzičku povezanost između ta dva benda. No u zadnje se vrijeme događaju određene promjene pa tako Norther postaje sve prepoznatljiviji bend, udaljavajući se od ranijih ostvarenja, zahvaljujući kojima je i najviše dobio etiketu ‘klona’ Children Of Bodoma.

U skladu s tim, njegov je peti album “N” još jedan iskorak u tom evolucijskom procesu, koji se, usudio bih se reći, kreće u puno logičnijem smjeru od Bodomovog. S time da riječ evolucija ovdje svakako treba shvatiti s rezervom i ne razmišljati na način da ona donosi nešto novo, nedoživljeno i neistraženo, već isključivo osvježenu varijantu muzike u odnosu na onu kakvu je Norther svirao ranije. Muziku koju je teško bilo smisleno opisati, a nije niti sada puno jednostavnije.

Ako je ono što je Norther do sada svirao (kažem ako, jer ih je na taj način većina opisivala) bila varijanta melodičnog death i black metala s powerom, onda je ovo nešto drukčiji album.

Naime, ovdje je strahovito jak utjecaj heavy metala pa bi tako ovo trebao biti, barem u svojoj osnovi, miks melodičnog death i heavy metala, sa nekim primjesama blacka, powera, speeda i thrasha.

Uz standardne elemente melodic death metala, njegov je utjecaj ovdje dodatno osnažen i produkcijom (Anssi Kippo), koja je odvedena u pravcu Švedske, a finalni joj je pečat svojim miksom dao Fredrik Nordstrom, jedan od najpoznatijih producenata baš tog usmjerenja.

A kada se spominje pojačani utjecaj heavy metala, jasno je da se on u najvećem dijelu odnosi na gitarističke izvedbe pa je i ovdje taj i takav slučaj. Njihov je utjecaj strašno velik, melodičnost im je tipično hevijanerska, sound epičniji, sa zaraznim solažama i vrlo oštrim, čak rubno thrasherskim riffovima, s time da im i distorzivniji izleti nisu tabuistički.

U vokalnom dijelu se također dosta toga promijenilo na bolje, pa tako Petrijevi tradicionalno hladni vokali djeluju temeljitije, dublje, iskusnije, a lijepo su posloženi i rijetki scream izleti te, pogotovo clean dijelovi (Kristian), koji su pojačanog opsega nego ranije.

Istovremeno kompletan je sound jasniji i razlučiviji, tako da se lijepo čuju povremena bas soliranja, elektronski uplivi (srećom rijetki), te klavijature, koje svoje zaduženje u podizanju atmosferskog utjecaja, čak i u zlokobnijim, horrorskijim izvedbama, ispunjavaju u potpunosti.

“My Antichrist” je jedna od najbogatijih pjesama, s harsh/sream/growl/clean pjevačkim izmjenama, snažnim blast beatevima, bodomovskim klavijaturama, heavy/thrash gitarama i većinskim mid tempom, u kojem je odrađen veći dio albuma.

Slične klavijature i ritam ima i “Frozen Angel“, koju karakteriziraju i vrhunski miks clean vokala i progresivnih klavijatura, lagano clean pjevanje, te mini bas solo. Srednje brza, možda i najbolja pjesma na albumu je “Savior“, s tipičnim heavy ‘twin’ gitarističkim duelima, smještenim u srednji i spori ritam.

Lagani piano i cymbal, te clean vokali, najčvršće su karike oštre, ali i osjećajne epske balade “If You Do“, a od bržih pjesama preporučam “We Rock“, koja u svojoj brzinskoj ritmičkoj strukturi ima jako puno melodičnosti, heavy metal solaža i riffova, a posebnost su joj epsko/borbena ‘hey-hey…‘ back-pjevanja.

Još posebnosti ima ovaj album, osim ovih koje su ovdje iznesene, a one će biti otkrivene kod pomnije analize kompletnog materijala. Mada mislim da smo skoro sve bitno uspjeli ‘pročešljati’.

Za kraj tek konstatacija da mi je s vremenom postalo puno draže slušati Norther, jer mi se čini da, bez obzira na neke novo uvedene elemente, sada zvuče daleko više kao Children Of Bodom nego oni sami.