Izgubljeni u svemiru

    699

    Nocte Obducta

    Umbriel (Das Schweigen Zwischen Den Sternen)

    Datum izdanja: 08.03.2013.

    Izdavač: MDD Records

    Žanr: Eksperimental

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Kerkerwelten – Teil 1
    2. Gottverreckte Finsternis
    3. 01-86 Umbriel
    4. Dinner Auf Uranos
    5. Mehr Hass
    6. Leere
    7. Ein Nachmittag Mit Edgar
    8. Reprise Dinner Auf Uranos
    9. Kerkerwelten – Teil 2

    Nocte Obducta oduvijek je slovio za prvaka njemačke avangardne black metal scene, barem one koja je sebi dozvoljavala dozu inovativnosti i eksperimentiranja.

    No upravo se taj, drugačiji pristup u više navrata pokazao kao faktor koji je često polarizirao black metal publiku. Nakon dva dijela “Nektar” albuma, bend je 2006. obznanio povlačenje, da bi u međuvremenu izbacio dva nova uratka od kojih je jedan (“50 Sommer – 50 Winter”) objavljen pod drugim imenom benda (Dinner auf Uranos). U oba slučaja se pokazalo da Nocte Obducta sve više i više eksperimentira, te zalazi u sfere onoga, danas popularno zvanog podžanra – ‘post-ovo-ono’.

    Na sreću starih fanova, Nocte Obducta kao da je prebrodio svojevrsnu umjetničku krizu, pa je 2011. osvanuo s povratničkim, ovaj put black metal ostvarenjem “Verderbnis – Der Schnitter Kratzt An Jeder Tür”, za koje je većina pretpostavila da predstavlja povratak bendovim korijenima, no zapravo nije ni približno dosegao razinu njihovih prijašnjih albuma. Ove godine nas je Nocte Obducta odlučila počastiti s novim ‘starim’ konceptom, oko kojeg će se zasigurno opet polomiti mnogo kopalja.

    Čini se da je s “Umbriel” bend ili privremeno ili zauvijek okrenuo leđa black metalu, s obzirom da su ovdje jako usporili tempo, moglo bi se reći da je ovo nekakva varijanta post-rocka i ambijentale, ili preciznije, mračni melankolični rock. Unatoč četiri različita vokala koja su oplemenila ovo izdanje svojim šapatima, cleanovima i naracijom, nema tu više ‘onih’ screamova, a ako i postoje, pretvorili su se u sporadičnu pratnju clean vokalima.

    Muziku podržava

    Album sadrži devet pjesama koje nemaju mnogo strukturalnih varijacija, a glavna tema koja se njime proteže naprosto su predugi instrumentalni pasaži. Jednoličan tempo i premalo promjena ostavljaju dojam da se ovdje zapravo ništa ne događa, što je smrt za album koji traje skoro 70 minuta. Konceptualno, “Umbriel” bruji po svemiru, predstavlja svojevrstan put kroz vrijeme i prostor, istražuje tišinu i prazninu. Naslov je dobio prema najtamnijem Uranovom mjesecu čije je prve slike zemljanima 1986. donio Voyager 2, što je događaj koji je očito iznimno inspirirao bend kada su mu posvetili čitav album.

    Što se samih pjesama tiče, u startu imamo dva legitimna instrumentala “Reprise Dinner Auf Uranos” i “01-86 Umbriel“, od kojih je potonji jako melodičan i možemo ga nazvati space-jazzom, što je naoko i prikladno ako uzmemo u obzir koncept albuma. Već spomenuti, dugi instrumentalni pasaži provlače se kroz gotovo sve pjesme, a logički, najviše su zastupljeni u dvije najduže, “Dinner Auf Uranos” i “Leere“, koja je zahvaljujući svojoj raznovrsnosti i atmosferi jedna od dvije zanimljive pjesme na čitavom albumu. Druga zanimljiva i možda pomalo izgubljena na ovom izdanju je “Mehr Hass“, koju karakteriziraju growlovi i “prljave” groovy gitare.

    Ein Nachmittag Mit Edgar” najrockerskija je stvar, najeeksperimentalnija, s gotovo bluesy gitarama i prilično monotonim vokalnim dionicama. Ostale pjesme karakteriziraju identični elementi, ponegdje jazzy, ponegdje gotovo kabaret, no u suštini – avangardni ‘post-metal’. Zaokružit ćemo priču kratkom introspekcijom. Preslušavajući ovaj album, slušatelj se može zapitati zbog čega se Nocte Obducta reaktivirala da bi ovo snimila. Problem nespojivosti leži možda u etiketi benda koji svi znaju kao black metal, a kada slušate “Umbriel”, ne možete se ne zapitati što se ovim momcima dogodilo, ne možete ne misliti na onu intenzivnu i nabrijanu varijantu metala u kojoj su dominirali.

    Nema ništa loše u eksperimentiranju, ali ako su željeli okrenuti novu stilsku stranicu, ovo su izdanje mogli objaviti ili pod drugim imenom, ili imenom već postojećeg Dinner Auf Uranos, koji im je ionako već ranije poslužio kao outlet za eksperimentiranje. Ovako se stječe dojam da se ni sam bend ne može odlučiti tko i što želi biti. Ljubiteljima ‘posta’ bi se ovo izdanje moglo svidjeti. Ostalima preporuka da se radije osvrnu na novi album benda Agrypnie, Noctinog vokala Torstena, koji je nastavio tamo gdje je izvorna Nocte Obducta stala.

    Tekst: Kristina Grubišić

    Muziku podržava