Izgubljeni Đavoli u svom najboljem izdanju

    1188

    Đavoli

    Live in Studio M + Bonus: Kulušić live

    Datum izdanja: 30.09.2016.

    Izdavač: Croatia Records

    Žanr: Pop, Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Intro
    2. Cestom preko Zagore
    3. Tako je volim (Oh Oh I Love Her So)
    4. Čuvaj me, pazi me / Miris ruža / Ona nikog nema
    5. Bila krila
    6. Nebo vraća osmijehe
    7. Posljednji ples / Dok tebe ljubim
    8. Gledam te, gledaš me
    9. Lucija (Lucille)
    10. Volim je
    11. Ponoćna serenada
    12. Bambina
    13. Memphis, Tennessee
    14. Bala bala / Flipper Soul / Kucaj opet (Keep a Knockin’)
    15. Pričaj mi o ljubavi
    16. Dani ljubavi
    17. Ostani uz mene
    18. Samba i ti / Večeras, pusti me
    19. Điri – điri
    20. Zvuci ulice
    21. Stojin na kantunu
    22. Cha-cha, pusti me
    23. Peggy Sue
    24. Twist and Shout
    1. Cestom preko Zagore
    2. Tako je volim (Oh Oh I Love Her So)
    3. Lutkica
    4. Bambina
    5. Samba i ti
    6. Dani ljubavi
    7. Ona nikog nema
    8. Kucaj opet (Keep a Knockin’)
    9. Lucija (Lucille)
    10. Điri – điri
    11. Volim te draga (Baby I Love You)
    12. Dok tebe ljubim
    13. Flipper Soul

    “Live in Studio M” je zvučni zapis nastupa splitskih Đavola u okviru serije Radio rock koncerata održanog 11. svibnja 1989., koju je organizirala M produkcija Radija Novi Sad.

    Nekoć su takvi radijski koncerti bili popularni, a radio stanice su uglavnom raspolagale s kvalitetnom opremom, pa je snimke tih nastupa bilo moguće zabilježiti u (gotovo) studijskoj kvaliteti.

    Naravno, koncerti su u prvom redu bili namijenjeni izvođenju u programu radija, te se o tim snimkama nije baš razmišljalo kao o nečemu što bi u obliku diskografskog izdanja moglo zanimati publiku nekoliko desetljeća kasnije. Srećom, neke su snimke ostale sačuvane, pa je tako i ovaj nastup Đavola ugledao svjetlo dana u obliku nosača zvuka, te je za nadati se kako će to potaknuti seriju sličnih izdanja u stilu dobro poznatih britanskih “BBC Sessiona” koji predstavljaju pravo arhivsko blago za rock publiku gladnu ‘živih’ svirki omiljenih izvođača.

    Siniša Škarica je u popratnoj knjižici izdanja priložio tipično interesantan tekst, no manjak informacija o okolnostima samog nastupa ostavlja neke stvari nejasnim. Zvuk prvih pjesama koje otvaraju nastup/izdanje je dosta mutan, da bi se to kasnije popravilo (možda možemo to pripisati vremenu potrebnom da se tonac i ekipa u studiju snađu i uštimaju). No ono što više začuđuje je što se u početku publika, osim diskretnog pljeska između pjesama, gotovo uopće ne čuje, da bi na kraju euforična vriska u stilu snimki nastupa The Beatlesa, gotovo nadglasala bend.

    Muziku podržava

    Ono što će prvo uočiti svi koji nisu imali priliku Đavole u to doba čuti i vidjeti uživo, te ih poznaju prvenstveno temelju studijskih snimki, odnosno njihovih najpoznatijih evergrina koji se i danas rado vrte u radijskom eteru, jest koliko su zapravo Đavoli u studiju bili ukroćeni.

    Đavoli su temeljili svoj izričaj na reinkarnaciji izvornog rock’n’rolla. Zanat su brusili na materijalu Chucka Berrya, Bo Diddleya, Little Richarda i ostalih prvoboraca originalnog rock’n’rolla iz ’50-ih, znači iste ekipe kojom su originalno bili inficirani i The Beatlesi i Stonesi i na čijim su obradama temeljili svoje prve albume. Đavoli su pritom prednost dali domaćem jeziku, odnosno obradama tih pjesama u izvedbi prvih jugoslavenskih ‘začinjavaca’.

    Autorski materijal koji su zatim dodali, pokazao je kako su Đavoli u potpunosti spremni kreirati vlastite skladbe u istom duhu, koje intenzitetom i zaraznošću nimalo ne zaostaju za pjesmama stranih uzora koje su ih inspirirale. Za glazbu pjesama Đavola je bio zadužen Neno Belan, a za stihove ‘vanjski’ član Robert Ćaleta Čarli. Belanova intonacija i fraziranje prilikom interpretacije tih stihova bio je i ostao jedan od najboljih dokaza da hrvatski jezik može savršeno dobro funkcionirati u službi klasične, šećerne pop-rock melodije.

    Premda su se Đavoli prilično pravovjerno držali postulata ranog rock’n’rolla, određena doza suvremenosti je ipak bila uvijek prisutna u njihovom zvuku. Nimalo slučajno stoga nije što su Đavoli u svom repertoaru imali “Tako je volim”, obradu “Oh Oh I Love Her So” The Ramonesa (koju će i Psihomodo pop par godina kasnije obraditi kao “Volim crtane filmove”), kao ni što na jednoj fotografiji u knjižici vidimo Belana u majici Bruce Springsteen and the E Street Band. Oba ta sastava su u svojim temeljima sadržavali trajnu fasciniranost upravo istim periodom popularne glazbe kojim su bili fascinirani Đavoli, onim u kojem su tinejdžerski hormoni ludovali za doo-wopom, RnB-em Phila Spectora i tek stasalim rock’n’rollom, pa nije ni slučajno što je postava Đavola više-manje odgovarala onoj E Street Banda: gitara, bas, bubanj, klavijature i saksofon.

    Ta vrsta glazbe temeljene na mladenačkim predodžbama ljubavi i romantike, te instinktivnom otpuštanju emocija, najbolje je uvijek funkcionirala u direktnom kontaktu s publikom, te zato Đavoli na ovom albumu zvuče življe, spontanije i zabavnije no ikad. U non-stop tempu, bez predaha, bez dugačkih instrumentalnih pauza, kontrolirajući dinamiku koncerta i publiku izmjenom rock’n’roll veselica i rasnih balada, “Live in Studio M” ponovo otkriva Đavole kao prvoklasan bend uživo.

    Kao bonus, na drugom disku izdanja je priložena bootleg snimka nastupa Đavola u kultnom zagrebačkom klubu Kulušić dvije godine ranije. Snimka je uistinu bootleg kvalitete, no na njoj su Đavoli uhvaćeni u još neobuzdanijem izdanju. Bubnjevi se nabijaju jače, tempo pjesama stalno bježi, glasnice se troše do krajnjih granica, a u zraku se osjeća znoj. Unatoč ‘kućne’ kvalitete zvuka, zbog toga vrijedi poslušati i taj zapis.’

    Muziku podržava