Izdanje za čisto (samo) zadovoljavanje fanova

Ponešto promijenjeni sastav u odnosu na prethodni album “Kanibalkanska” rezultirao je u promjeni u zvuku najmnogoljudnijeg poznatog sastava na istarskom poluotoku.

Gustafi na svom EP-u kojim najavljuju nove pjesme zvuče i dalje šarmantno, pomaknuto, ali pomalo umjetnički odsutno, van svojih najboljih ideja.Edi Maružin i ekipa zvuče kao da su se napajali folkom, punkom, bluesom i istarskim napjevima. Od četiri pjesme najbolji dojam ostavlja aktualni singl “Hiti se na mene“, koji je i jedini kandidat za neko mjesto u koncertnoj set-listi za par godina. Istini za volju, melodijska progresija zvuči kao da smo to već negdje čuli, no snimka odiše zabavom i energijom, i paradoksalno, autentičnošću. To je poznati teritorij grupe na kojem ne mogu omanuti, pa makar zvučali pomalo generički. “THC Balun” je čudnovati poluuspješni eksperiment koji funkcionira na nivou “a-ha, vidi što sve Gustafi mogu komponirati, otpjevati i odsvirati“, “U mojoj glavi” također, dok je “Kad toje ime” nevažna stilska vježba koja na “Chupacabri” ili “Kanibalkanskoj” ne bi bila ni u širem izboru za ploču.

U svakom slučaju je pohvalno što vodnjanska skupina i 30 godina nakon snimanja nastupnog albuma pokušava unijeti neke novitete i slijedi svoja umjetnička nadahnuća, no ovaj put je rezultiralo setom od četiri ipak neuvjerljive pjesme čije je izdavanje dalo samo dobar poticaj da se o grupi malo piše.

A ta je grupa do sada imala puno boljih momenata i zaslužuje da se pamti po njima, a ne po ovom izdanju koje će zadovoljiti samo njihove fanove.