Iz Prekmurja stiže post jazz i donosi vedru atmosferu

Štefan Kovač Marko Banda (skraćeno ŠKM Banda), iz malog slovenskog gradića Beltinci, izbacili su novi album.

ŠKM Banda je kvartet koji iza sebe ima preko 10 godina glazbenog rada, te pet albuma, a na ovom albumu donose glazbu koja je obogaćena raznovrsnim akustičnim instrumentima kao što su bendžo, kalimbe i ksilofon. Ako bi se ugrubo govorilo o žanrovskim odrednicama benda, može se reći da se radi o post jazz bendu, kako sami za sebe tvrde.

Mnogima bi na prvu ‘post jazz’ mogao izazvati konotacije avangardne i teško shvatljive glazbe, no secirajući samu aranžmansku konstrukciju, osnovna vodilja je post rock unutar kojeg su implementirani rafinirani jazz premazi, a tome pridonosi upravo bogat akustični instrumentariji. Njihov glazbeni jezik može vrlo lako svakome sjesti u uho, pogotovo zbog međuigre kalimbe i gitare, te vedrije atmosfere koja prevladava na cijelom albumu.Uvodna pjesma “Pomlad” možda najbolje predstavlja kompletnu sliku albuma koja svoje težište stavlja na stranu post rocka, a “Potovanje” se u dobroj mjeri nastavlja na nju. “Diabolog” odskače od ostatka albuma te u svojoj izvedbi donosi igru kalimbe i ksilofona, što pomalo podsjeća na tip skladbi Johna Cagea poput njegove “Amores”, samo u jednostavnijem aranžmanu.

Dvije pjesme koje se mogu izdvojiti svojim momentima kao sama okosnica albuma su “Večerni” i “Jutarnji“, uz koje se bez ikakvog problema može svrstati i skladba “Sprehod“.

Slični albumi u ovakvom žanrovskom opredijeljenju često donose pomicanje granica virtuoznosti koja vrlo lako može dovesti do neslušljivosti kompletnog materijala, ali kod ŠKM Bande nema potrebe za dokazivanjem. Osim što, kao što sam napomenuo, albumom vlada vedrija atmosfera, teško je pobjeći od toga koliko se vrlo lako može osjetiti određen šarm, zvuk, i atmosfera Prekmurja što se najbolje čuje u pjesmi “Vračanje“.

“Panontikon” svojim akustičnim ruhom priziva jednostavnost melodijskih linija, kalimbe, ksilofon i bendžo su korektno posloženi unutar aranžmana, te tako cijeli album ima upravo jednu dozu prozračnosti što će mnogima slušateljima sjesti na prvu. Određena zamjerka je repetitivnost koja se može stvoriti nakon par preslušavanje, pa bi nekima pjesme mogle zvučati isto, iako repetitivnost može biti ključ genijalnosti.

Uz pažljivije slušanje osjeti se kako promjene ritma i određeni detalji daju različitu zvučnu sliku na svakoj pjesmi, a upravo to bi mnogima mogao biti dovoljan motiv da poslušaju “Panontikon”.