Iz izlizanih hlača u crno odijelo

    2109

    Bryan Adams

    11

    Datum izdanja: 19.03.2008.

    Izdavač: Polydor / Aquarius Records

    Žanr: Pop

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Tonight We Have the Stars
    2. I Thought I’d Seen Everything
    3. I Ain’t Losin’ the Fight
    4. Oxygen
    5. We Found What We Were Looking for Broken Wings
    6. Somethin’ to Believe In
    7. Mysterious Ways
    8. She’s Got a Way
    9. Flower Grown Wild
    10. Walk on By
    11. Way of the World (UK/Japan Bonus Track)
    12. Miss America (iTunes/Single Track)

    Kada čujem za ime Bryana Adamsa, prvo na što pomislim su potrgani jeans, bijela majica, neuredna kosa, tenisice i električna gitara. Novi album, koji nosi ime “11“, potpuna je suprotnost svemu po čemu pamtimo ovog poznatog kanadskog rock pjevača – kako izgledom tako i pjesmama.

    “11” je ime dobio zbog dva vrlo jednostavna razloga – prvi je taj što je to već 11. studijski album kojeg je Bryan dosad snimio (ako računamo soundtrack snimljen 2002. godine), a drugi razlog su 11 pjesama koje se na njemu nalaze.

    ’90-ih godina Adams je privukao mase svojim energičnim i snažnim riffovima, zaraznim melodijama i pamtljivim tekstovima i upravo zato čudi činjenica da je ovaj album jedan od najrazočaravajućih ostvarenja koje je dosad uspio napraviti.

    Ono što ovaj poznati pjevač nikada nije promijenio su njegovi prepoznatljivi stadionski refreni, od kojih sam se i ovaj put pomalo naježila; to se naročito primijeti u pjesmama “Tonight We Have the Stars” i “I Thought I’d Seen Everything“.

    Muziku podržava

    Malo romantičnog prizvuka donose nam “Broken Wings” i “We Found What We Were Looking For“, a harmoniku i mandolinu možemo uhvatiti na pjesmi “I Ain’t Loosin’ the Fight” potpunog blues prizvuka. Najiskrenije, to je čak jedina pjesma, uz “Tonight We Have the Stars” koja me uspjela natjerati da je preslušam više od dvaput – time ne mislim da je album loš.

    Dapače, smatram da je njegova produkcija jednostavna, ali zanimljiva, a Adamsov glas i dalje fantastičan i izvan konkurencije. Jedino pomalo razočarava činjenica da je glazba osobe koja je žarila i palila albumima kao što su “Reckless”, “Into the Fire”, “Cuts Like a Knife” ili “Waking Up the Neighbours”, sada pomalo nezamjetna i toliko predvidljiva.

    Da, puno sam više očekivala s obzirom na to da su prošle duge četiri godine od zadnjeg studijskog albuma kojeg je Adams snimio (“Room Service”, 2004.).Ali, na kraju krajeva, svi mi odrastamo – upravo zato malo teže prihvaćamo činjenicu da je nekada ludi i mladi rocker s izlizanom odjećom i zapaljivom gitarom danas ozbiljniji autor i sofisticiraniji muškarac – u crnom odijelu.

    Muziku podržava