Chelsea Wolfe
Abyss
Datum izdanja: 07.08.2015.
Izdavač: Sargent House
Žanr: Folk
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Danas mnogi stvaraju folk glazbu, manje ili više uspješno, no kada folk pomiješate s gothic rockom, droneom i elementima metala i dark ambienta, onda je to nešto posebno.
A upravo to radi Chelsea Wolfe i to prilično uspješno. S tri albuma iza sebe i četvrtim objavljenim ove godine njeguje svoj specifični i istančani zvuk koji joj je donio pohvale i od publike i od kritike.
Iako je priznala da ima veliki strah pred nastupe te je nastupala s crnim velom preko lica, možemo shvatiti taj strah jer pjesme koja ona izvodi imaju tu dubinu koju je teško prenijeti do publike, morate se dobro upoznati s njenim radom da biste je zavoljeli.
I četvrti album je u gothic folk tonu s elementima dronea, metala i dark ambienta kao i prošli, jako uspješni “Pain is Beauty”. I ta bol koju nosi u sebi na kraju izrodi predivan album koji je od prve do zadnje numere očaravajući. Bezdan do kojeg je zaronila, iznjedrio je prave eksperimentalne poslastice koje podsjećaju na Siouxsiee pa i na Zolu Jesus.
No, ono što radi Chelsea je puno eklektičnije – tekstovi su prepuni metaforike, filozofskih i književnih referenci (navela je Ayn Ryand i D.H. Lawrencea kao svoje uzore). Što se tiče filmskih utjecaja, to je Ingmar Bergman i ta egzistencijalna problematika s temama identiteta, osamljenosti i traženja smisla je jako prisutna na ovom albumu.
Singl “Carrion Flowers” otvara album i ujedno je i najuspjelija stvar. Potpuno ogoljena i mračna s inteligentnim i osmišljenim tekstom i predivnim vokalom koji vas uvlači u album i tjera da ga preslušate do kraja, kao i sljedeća “Iron Moon“, laganija numera s melankoličnim i sjetnim tekstom: “My heart is a tomb, my heart is an empty room, I’ve given it away, I never want to see it again“.
I ostali tekstovi su prepuni predivnih momenata, uglavnom zakukuljeni u mračne tonove nekoga tko pati od osamljenosti, izolacije i melankolije, ali iz toga izvlači ono najdublje od bića da bi stvorio glazbu, što se vidi u “After the Fall“, numeri koja priziva snagu koja nastaje iz boli i preživljavanja onog najgoreg.
“Color Of Blood” i “Abyss” zatvaraju album s jednakim tonom s kojim je započeo te tako stvaraju smislenu cjelinu u kojoj nema pjesme koja bi stršila i bila suvišna.
Chelsea Wolfe je lijep primjer kako iz dubine bića ispjevati privlačne pjesme koje možda nisu za svakoga, ali onaj tko dopusti da ga očaraju ovi sjetni tonovi, zasigurno neće požaliti i poželjet će preslušati sve albume ove gothic heroine koja je dokazala da se može nositi sa svojim vršnjakinjama i, čak štoviše, biti još zrelija i ozbiljnija od njih.