Istraživanje glam rocka

Simpatični britanski četverac Supergrass nikada nije bio u prvom razredu brit-popa kojeg su stalno okupirali bendovi poput Oasisa ili Blura, ali oduvijek su imali vrlo zabavne pjesme, spotove i nastupe.

Početni albumi bili su im vrlo kvalitetni te je s njih skinuto nekoliko hitova koji se i danas mogu čuti na radiju. Od tada su krenuli malo u eksperimentiranje sa zvukom pa je njihov četvrti album “Life on Other Planets” bio jako popičan, nakon čega je uslijedila kompilacija s najvećim uspješnicama povodom desete godišnjice benda.

Eksperimentiranje je nakon toga poprimilo još veći značaj pošto je “Road to Rouen” bio totalno drugačiji nego bilo koji prijašnji album, bio je više mračniji i orkestralno bogatiji pa su se kritičarska koplja lomila između odličnog i lošeg.

Šesti album “Diamond Hoo Ha” djelomično vraća bend na ‘stare tračnice’, pošto je album ponovno vrlo živahan, podosta žešći te na nekoj granici između brit-popa i glam rocka.

Dečki su produkciju prepustili producentu Nicka Cavea, Nicku Launayu, koji je znao oblikovati novi sound benda pa danas Supergrass zvuče vrlo nabrijano i mladoliko, kao da su ponovno ušli u pubertet.

“Diamond Hoo Ha” je prepun potencijalnih hit-singlica pa me ne bi začudilo da se i neke od njih približe samom vrhu britanske ljestvice, a ako ništa drugo, imaju brdo novog dobrog materijala na kojeg će publika reagirati tijekom ljetnih festivala.

Najavni singl novog projekta Supergrassa “Diamond Hoo Ha Man” ujedno i otvara album. Pjesma je tipična za Supergrass s početka karijere, s time da je obogaćena glam rockom, gromoglasnim gitarama, ‘ludom’ interpretacijom i bučnim refrenom.

Sljedeća pjesma, “Bad Blood“, ujedno je i drugi singl, a ima jedan clashovski ritam uz eksploziju u pripjevu, “Rebel in You” je još jedan tipičan Supergrass malo pomiješan s Franzom Ferdinandom, “When I Needed You” je beatlesovska balada, dok je “345” još jedna retro brijačina na kakve smo i inače navikli od benda.

“The Return of…” je zabavna i šarmantna pop laganica, “Rough Knuckles” nas zvukom vraća u ’80-e, “Ghost of a Friend” je vesela brit pop pjesmica u kojoj su harmonije najbolje pogođene, u “Whisky & Green Tea” zvuče kao Ash, “Outside” je najslabija, dok sam kraj pripada pjesmi “Butterfly” s jaggerovskim stilom pjevanja (deranja).

Album započne vrlo frenetično, a tako se nastavi i kroz sredinu, dok se pred kraj ipak osjeti mali pad snage, posebno u dvije posljednje skladbe, ali svejedno album ima barem pet pjesma koje zaslužuju biti singlovi i samim time promovirati bend u najboljem svijetlu.

Velikani brit popa ’90-ih u posljednje vrijeme se vraćaju na velika vrata s vrlo dobrim izdanjima, tako je bilo s prošlogodišnjim izdanjem Manic Street Preachersima, a ove godine imamo primjer sa Supergrassom.

U ljeto nas čeka i novi album kraljeva tog žanra (naravno da su to braća Gallagher i njihov Oasis) koji ponovno imaju najbolji album u karijeri (po tko zna koji puta), pa da priča bude zaokružena. Živi bili pa vidjeli.