Istinski glasnik sintetskog popa

I dok se dobar dio synth-pop legendi osamdesetih s vremena na vrijeme vraća u život ubijajući vlastitu legendu (najnovija glasina je da se ponovno okuplja i duo Yazoo), Jason Amm već je iznio čitav niz doktorata na temu ‘synth-pop’ vrativši jednoj sofisticiranoj formi njezino dostojanstvo.

U eri opće ekspanzije tzv. ‘electroclash’ glazbe, zasnovane na kombinaciji kiča, perverzije i djetinjavog synthie-zvuka, Amm zgrožen takvom banalnošću kreće u opravdani protunapad – 1997. godine pokrenuvši svoj projekt Solvent.

Paralelno njegovom djelovanju, a u skladu s time i svojevrsnom oživljavanju elektro-pop scene Toronta, uz Ammove bliske suradnike – Lowfish, te njihove europske kolege – projekt Skanfrom i G.D. Luxxea, i detroitska inačica synth-popa kasnih devedesetih zasjala je kao ravnopravna antiteza besciljnom ‘electroclash’ isfuravanju unatoč činjenici kako su zvukom bliskiji istom; famozni Ersatz Audio, točnije – njegovi pokretači Adult. te njihove dojučerašnje kolege, nažalost ugašeni, odličan electro-punk trio Tamion 12 Inch.

Kao isključiv hommage pionirima elektro-popa koje nikad nije suvišno spominjati – OMD, Depeche Mode, Kraftwerk ili Silicon Teens ali i žešće primjere elektronskog podneblja (poput Skinny Puppy, Frontline Assembly ili Front 242) – svi uključeni u tu malu tzv. ‘bedroom synth-pop’ revoluciju zaintrigirali su nove generacije slušatelja svojom djetinjavom, pomalo subverzivnom, simpatično mračnom pop-formom.

S glazbom Solvent susreo sam se sasvim slučajno, sada već davne 2001. godine. Doslovno naletivši na famozni Epitonic.com, istražujući repertoar s besplatnom glazbom za download, negdje u prikrajku dotične web-stranice dostupan za skidanje vrebao je zajednički uradak Solvent i Austrijanca G.D. Luxxea – pjesma “Quiet Life”, izvorno objavljena za jednu iz serije kompilacija Ammove etikete Suction – ‘Snow Robots’.

Na prvo slušanje zaigrala su sva osjetila – elektronska scena periodički se susreće s problemom zasićenosti no primjeri poput “Quiet Life” čine jednu zdravu distancu od isforsiranih pokušaja. Predivan umirujući sekvencer s umjerenim plesnim ritmom i pažljivo doziranom, vokalno-melodičnom nadogradnjom u nastavku pjesme iskreni je hommage ostavštini rane Mute produkcije, koju Jason Amm do danas nastavlja njegovati kroz vlastite minimalistički prožete nijanse crnog i bijelog.

Kompilacija “Demonstration Tape” prati impresivan desetogodišnji angažman projekta Solvent i opravdano predstavlja zbirku najfinijih sintetskih slatkiša. Ovdje nema stilskog šaranja; sve je podređeno jednoj strogo discipliniranoj estetici zvuka, oslobođenoj bilo kakvih prearanžiranih ambicija – zvuka koji je danas po nekom svojem ‘defaultu’ praktički i uvriježen kao Solvent, unatoč vječnom inspirativnom duhu elektro-genija među kakve opravdano spadaju jedan i jedini Vince Clarke ili Daniel Miller.

Solventov angažman u održavanju zdrave ravnoteže između stroge sintetike i njezinih pop-aspekata postavio je nove standarde koje nastoje slijediti i drugi, stariji ili noviji glazbeni elektro-esteti.

Ammova je misija od početka bila jasna – na službenim stranicama njegove, nažalost ugašene etikete Suction, bio je iznesen duhovit manifest u kojem je između ostalog jasno istaknuto kako Suction ‘ne preferira glazbu kakvu rade, primjerice – Autechre’.

Iako je između ostalog i sam inspiriran radom Autechre koji su nedvojbeno pokrenuli vlastitu elektronsku revoluciju, u eri apstraktnog zvuka za masovnu laptop-eksploataciju, Ammu su upravo oni poslužili kao paradigma, čime je jasno ukazao na općeprihvaćenu krajnost elektronskog zvuka bez forme – što je rezultiralo novim stereotipima s obaveznim ‘underground’ predznakom a protiv kakvih Solvent konkretno istupa.

Ova je kompilacija značajna i zbog materijala koji već godinama nije dostupan u okvirima regularnih izdanja (nastupni “Solvent”, uz albume “Solvently One Listens” i “Solvent City”), uz presjek singlova i kompilacijskih izdanja među kojima se našlo i spomenuto remek-djelce “Quiet Life“.

Pretežno instrumentalni uratci, u kojima se uživa svim osjetilima, uz diskretne robotizirane vokale obogaćeni su i s dodatkom nekoliko izuzetnih remikseva; odličan “Flexidisc” realiziran u suradnji sa spomenutim dvojcem Adult, Mitgang Audio verzija teme “My Radio” i van svake konkurencije – izuzetan remiks od strane dueta Alter Ego, “Think Like Us“.

Omanja zamjerka kompilaciji jest da se ovdje već ponavlja djelić sadržaja dostupnog na jednako impresivnom kompilacijskom albumu remikseva Solvent, “Elevators & Oscillators”, paralelnom izdanju posljednjem studijskom remek-djelu, “Apples & Synthesizers”, objavljenom već poodmakle 2005. godine za novog izdavača – Ghostly International.

Iako Solventa unatoč njegovoj neodoljivoj melodičnosti nemamo često prilike čuti na plesnom podiju, njegova futuristička seansa još uvijek pruža dovoljno i van nekakvih masovnih klupskih okvira. Skromnost prije svega – ili možda bolje, prema tvrdnji Jasona Amma, kao mala parafraza uvodnom temom ovdje – ‘Znanost pomoću synthesizera’.