Istinska reinvencija soul glazbe

Da je pjesmu “Crazy” kojim slučajem otpjevao R. Kelly, sumnjam da bi postigla status jedne od najboljih pjesama posljednjeg desetljeća.

Producent Danger Mouse znao je to svaki put kada je naganjao Cee Lo Greena da mu se pridruži u njegovom genijalnom Gnarls Barkley projektu.

I kada bismo rekli da bolje ne može, radijski, klupski i Internet eter razvaljuje hit pjesma 2010. godine “Fuck You“, sa Cee Lo-ovog trećeg solo albuma – “The Lady Killer“. Nakon što se udaljio od Danger Mouseove sintetike (iako vrhunske), naljepnica na CD-omotu vrišti ‘Cee Lo je američki soul pjevač broj jedan’. Istinito, ali nedovoljno, jer ovdje nije riječ o derivatu ‘northern soul’ trenda kako biste pomislili, koji se nakon početnog kreativnog zanosa pretvorio u euforiju štancanja ‘top-listuša’, već se radi o čistoj reinvenciji samog žanra.

U kojoj je mjeri uopće moguće unaprijediti žanr čije su međe vrlo jasno postavljene prije puna četiri desetljeća? U tolikoj, da se oštrina mladog Marvina Gayea, ozbiljnost Isaaca Hayesa i vrckavost Ala Greena, što se tiče vokalnih referenci, ogrne s najboljim sastojcima organskog funka današnjice. Pri čemu nema naslanjanja na r’n’b predvidljivost niti polovičnih rješenja tipičnih za glazbeno slabiju britansku inačicu žanra.

Orkestralni manevri i čvrsta i maštovita ritam sekcija zvuče kompjuterski jasno, a opet toliko živo i participirajuće. Od dodatnih iznenađenja “The Lady Killer” uključuje gostovanje pjevačice Selah Sue na pjesmi “Please“, koja ne nadoknađuje nedostatak Greenovog pjevačkog daha, već mu otvara prostor za eskapadu u dubljem vokalnom registru.

U pjesmi “Fool For You” situacija je obrnuta. Soul veteran ’80-ih., Philip Bailey, inače identičnog kolorita kao Cee Lo, dovodi slušatelja u zabludu tko ovdje pjeva ‘lead’ vokal, a tko ‘back’ vokal. No, izvrsnost same pjesme nam ne ostavlja prostora da se time zamaramo. U svakom slučaju, i prvo i drugo gostovanje su taktički pozicionirani na početak i kraj druge trećine albuma, čime je dodatno začinjen ionako genijalan redoslijed ovog remek-djela.

Apsolutno je nemoguće ovoj ploči ne otvoriti svoje srce, budući da Cee Lo Green pronosi univerzalne emocije tolikom jasnoćom, dajući nam pritom više od pola albuma potencijalnih hit pjesama. Najsvježiji dah afro-američke pop glazbe u zadnje vrijeme – sa samo jednom nepotrebnom pjesmom, zbog koje mu je izmakla čista, nepatvorena petica.