Isti grad, isto mjesto, drugo vrijeme

U svibnju 2005. u londonskom Royal Albert Hallu dešavale su se četiri povijesne večeri.
Razlog je bio reunion grupe Cream – tria koji je kratko trajao, od 1966. do 1968., ali značajno utjecao na buduću rock glazbu. Ginger Baker, Jack Bruce i Eric Clapton sastali su se na istom mjestu na kojem su održali oproštajni koncert 37 godina prije. Kapaciteti te dvorane bili su popunjeni do zadnjeg mjesta sve četiti večeri, a među publikom bili su Brian May, Bryan Adams, Sean Penn…

Ožiljci vremena vidljivi su na njihovim licima, ali onaj mladenački užitak svirke vidljiv je još više, od prve “I’m So Glad” do zadnje “Sunshine Of Your Love“. Doduše, Ginger ima facu najstrožeg profesora, Bruce odaje sve emocije vlastite duše (obratite pažnju na “We’re Going Wrong“), a Clapton je prepoznatljivo coolerski otvoren i tehnički najusviraniji.

Te četiri večeri njih troje bili su fokusirani na muziku i ništa drugo, uživali su u improvizacijama kao u mladim danima, kemija između Brucea i Claptona je funkcionirala, no u svakoj sekundi znali su na kojem su dijelu pjesme i kad se treba vratiti na ‘glavnu temu’. Osjećali su se ugodno na pozornici i sve to publika je prepoznala i popratila mnogobrojnim pljeskovima i podržavanjem – može se osjetiti da je među Creamovcima i onim sretnicima koji su bili tamo vladalo nešto specijalno tih večeri.

Iz rukava su izvukli zaista mnogo pjesama, pa čak i “Pressed Rat & Warthog” koju je Ginger otpjevao sa velikim užitkom, no nedostaju npr. “Strange Brew” i “I Feel Free” koje bi upotpunile kremu repertoara pjesama. Za ovo dvostruko DVD izdanje odabrani su najbolji trenuci tih četiri londonskih večeri, i svih devetnaest pjesama režiser Martyn Atkins vješto je povezao da djeluju kao da su odsvirane istu večer, a uključio je i nekoliko sitnih dokumentarističkih detalja, kao npr. isječak zbivanja ispred dvorane gdje prolaze automobili i pješaci koji mogu čuti da se nešto zbiva unutar Albert Halla ali vjerojatno ne znaju što, ili dvije zaposlenice, valjda čistačice, u praznom lobbyju dvorane koje djeluju nezainteresirano za glavno zbivanje te večeri.

Uključene su i alternativne verzije “Sleepy Time Time“, “We’re Going Wrong” i “Sunshine Of Your Love” koje nisu ušle u ‘final cut’, ali jesu u bonus materijale koji još uključuju i intervjue sa sva tri člana grupe na kojima pričaju o tome da su se bojali kako će međusobno funkcionirati nakon svih ovih godina, ali na kraju su svi troje bili sretni kako je ispalo. Samo audio verzija ovih koncerata također postoji, uz DVD izdanje pojavio se i dvostruki CD.

Za kraj što reći, ovo je koncertni zapis koji ima još jednu sretnu okolnost – izvornu postavu, Cream sa svih troje originalnih članova u današnjem vremenu (sreća koju The Doors nemaju svojim reunionom, ali na Jimovom mjestu je trenutno jedini koji se čini dostojnim tog mjesta, Ian Astbury iz The Cult). Ako imate njuh koji voli ovakve stvari, pripremite butelju/dvije finog vina, prigušite svjetla, i pogledajte u miru ono što Cream 2005. imaju za vas.