Iskreno, bolno i uzbudljivo od početka do kraja

Chris Corner je zaista jedinstvena pojava na glazbenoj sceni i to je pokazao od svog prvog albuma. Enigmatična persona i kompleksna pojava utkana je u njegovu glazbu.

Usmjeren i na vizualni izričaj i vlastito produciranje svakog albuma jest vrijedno pažnje. Neovisnost i samostalnost ga je odvela u Berlin, gdje je trenutno situiran i gdje je pronašao atmosferu za svoje izražavanje. Ekspresivan i misteriozan, mračan i hermetičan, s vlastitim stilom koji ga izdvaja i vokal koji ima strašne mogućnosti. Na svakom albumu pomalo eksperimentira s izrazom pa tako i na šestom.Ovaj je album možda najbolji pokazatelj boli i patnje koju Chris nosi u sebi i glazba mu je svakako terapija. “Metanoia” je, kako i sam naziv sugerira, svojevrsna promjena u misli i postupanju, stilu i načinu. Kao da je još zreliji i kao da se još bolje nosi s boli i neredom u sebi, donio je melankoličnu i pomalo eklektičnu pjesmaricu koja je izrasla iz duboke kontemplacije i poniranja u najdublje slojeve vlastite psihe i podsvijesti. U svakoj se pjesmi osjeti taj svojevrsni napor da se izrazi ono najintimnije.Ako bismo trebali ovaj album usporediti s nekim prijašnjim, to je “The Alternative”, znači Chris se vratio svojim počecima, ali ujedno zaokrenuo kotač u smjeru mračne elektronike u kojoj synth nije toliko prisutan kao prije. Više je gothic, nego prije.

Već na prvo slušanje primjetna je ta mračna energija i zavodljivi vokal koji gotovo ispovijeda vlastiti kaos i želi se izraziti tako da izbaci iz sebe svu patnju. No, rezultat nije mučan za slušanje, nego upravo suprotno – stanovit dijalog s Chrisom koji vas vodi na putovanje u kojem ćete bolje upoznati sebe.

Kreativnost izbija iz svake stvari i već iz uvodne “No Maker Made Me“, samosvjesne numere u kojoj traži identitet i odbija svako pripadanje nečemu izvan sebe – on je svoj i o tome pjeva.

Iz mora laganijih pjesama, izdvaja se “Happiness” u kojoj je stara synth matrica najjača i podsjeća na “Kingdom of Welcome Addiction“.

“Oh Cruel Darkness Embrace Me” je bila drugi singl i još je jedna pjesma u višoj brzini. Vokalno savršena, s tekstom koji najbolje izražava Chrisovu personu, najjača je stvar na albumu.

Pred sam kraj albuma krije se biser “Aphrodisiac” u kojoj koristi falsetto, a u refrenu ode do najviših nota. Ovo je najzabavnija stvar na albumu.

U svojoj kompleksnosti i izmjeni ritma, “Metanoia” donosi još jednu iskrenu i eklektičnu priču glazbenika koji je svoj najbolji kritičar i koji zna što radi i zna svoju publiku. Vjerni fanovi će ostati zadovoljeni jer je IAMX opet pokazao kako iz boli i kaosa donijeti uzbudljivu glazbu.